Dana 10. novembra, Konferencija strana (COP) — najviše tijelo za donošenje odluka Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama — sazvala se na 30. sesiju u Belému, Brazil.

Sastanak se odvijao usred mračne pozadine planetarne krize. Godine 2024, temperature su dostigle 1,55–1,6°C iznad predindustrijskih nivoa po prvi put, temperature okeana su porasle na nove visine, koncentracije gasova sa efektom staklene bašte dosegle su najviše nivoe u 800.000 godina, a kumulativni gubitak leda sa svjetskih glečera i grenlandskih ledenih naslaga razbio je sve poznate rekorde.

Sa izuzetkom Kine, čiji su programi ponovnog pošumljavanja dodali nove šume otprilike veličine Južne Koreje između 2023. i 2024. godine, postoji velika kriza deforestacije koja ugrožava sam vazduh koji dišemo. Domaćin COP30 — uprkos obnovljenim naporima predsjednika Lule de Silve — nalazi se na vrhu rang-liste. Brazil je 2024. godine odgovoran za 42% svih gubitaka primarnih kišnih šuma, uglavnom zbog požara uzrokovanih sušom — daleko najveći doprinos globalnoj deforestaciji.

Ove ekološke i klimatske krize okružene su istorijskom eskalacijom nasilja nad narodima Globalnog jihga. U Palestini, genocid Izraela vjerovatno je usmrtio stotine hiljada života, istovremeno uništavajući zemlju na kojoj su živjeli. U Sudanu i Kongu, milioni su poginuli kao posljedica sukobnih ratova vođenih u interesu nacionalnih elita, njihovih stranih pokrovitelja i na kraju multinacionalnih korporacija koje profitiraju od njihove jeftinih sirovina i skraćenih života.

Ovo nisu odvojeni problemi. Oni su prekretnice svjetskog sistema u krizi. Klimatske promjene i genocidno nasilje koje se nameće narodima Globalnog juga dio su istog procesa kojim imperijalizam uništava sredstva društvene reprodukcije — zemlju i živote — kako bi osigurao svoju sposobnost eksploatacije i iskorištavanja. Značajno je da američka vojska, branitelj najodvratnijih nivoa potrošnje na svijetu, predstavlja i najvećeg institucionalnog zagađivača na svijetu i glavnog sponzora nasilja koje se brzo širi našim društvima.

„Zašto su velike zemlje potrošači ugljika dozvolile sistematsko ubistvo hiljada djece u Gazi?“, upitao je član PI Savjeta i predsjednik Kolumbije Gustavo Petro. „Zato što je Hitler već ušao u njihove domove i oni se pripremaju da odbrane svoje visoke nivoe potrošnje ugljika i odbace egzodus koji on uzrokuje.“

Veza između kapitalizma i klimatskih promjena dugo je bila jasna. Kao što je primijetio Karl Marks, kapitalizam prekida sisteme društvenog i prirodnog „metabolizma“ — cikluse proizvodnje, potrošnje i prirode čija je usko povezana međusobna zavisnost uslovila sav život na Zemlji. Ovo je posebno vidljivo u poljoprivredi, gdje rastuća intenzivnost iscrpljuje tla od hranljivih materija neophodnih za održavanje novog rasta, a seljaci su, u sve većem broju, prisiljeni da napuste svoju zemlju i stupe u nesiguran rad u prepunim gradovima.

Uzeto zajedno, ove krize ukazuju na prodoran zaključak: kapitalizam je dostigao svoju terminalnu fazu. Istorijski porast nesigurnog rada, nametanje neokolonijalnih aranžmana svjetskim nacijama i uništavanje sredstava društvene reprodukcije ukazuju na konačan, kaskadni niz prekretnica koji će ili okončati kapitalizam, ili će okončati nas.

Hitnost se osjećala na ovogodišnjoj klimatskoj konferenciji. Dok se COP30 otvarao, izbio je otpor. Domorodačke zajednice Brazila održale su velike proteste i unutar i izvan Centra za konferenciju Hangar, probivši vrata objekta u Belému. Kao istorijski čuvari prirodnog svijeta, one su pozvale na kraj komodifikacije prirode i kraj uništenja koje je to donijelo njihovim zajednicama — i našoj budućnosti.

Zadatak progresivnih snaga svuda je da se pridruže toj borbi organizujući se za razbijanje imperializma i njegovih agenata — bilo u Palestini, Kongu ili u ogromnim prostranstvima Amazona.

U solidarnosti,

Sekretarijat Progresivne internacionalne