Palestina: Ukradena ili dekolonizovana

by | nov 11, 2025 | Analize&Mišljenja | 0 comments

Dana 3. septembra 2025. godine, izraelski ministar finansija Becalel Smotrič sazvao je konferenciju za novinare u Jerusalimu. Stojeći ispred mapa koje su označavale četiri petine Zapadne obale za aneksiju, Smotrič je izjavio: „Došlo je vrijeme da se izraelski suverenitet primijeni na Judeju i Samariju“, pozivajući se na biblijski naziv koji se koristi u izraelskom doseljeničko-kolonijalnom diskursu.

Ministar finansija je objasnio da je njegov plan — isključujući veće palestinske gradove, poput Ramale i Nablusa — imao za cilj da Izrael zauzme „maksimalnu teritoriju“ sa „minimalnim“ palestinskim stanovništvom. Njegov cilj je bio jednostavan: „da jednom za svagda ukloni palestinsku državu sa dnevnog reda“.

Sledećeg mjeseca, Kneset, okupacioni parlament, dao je preliminarno odobrenje zakonu o aneksiji Zapadne obale – prvi od četiri glasa potrebna za usvajanje zakona o otimanju zemlje. Kao i kod svih doseljeničko-kolonijalnih projekata, tanki privid demokratije služi samo da potvrdi eskalaciju projekta etničkog čišćenja i genocida.

Kolonizacija Palestine od strane naseljenika nije događaj već proces – kontinuirani, nasilni i adaptivni. Od Nakbe 1948. do Nakse 1967. godine, od zidova koji dijele sela i opsjedaju Pojas Gaze do kontrolnih punktova koji zatvaraju čitave palestinske gradove, Palestina je služila kao laboratorija kolonizacije: poligon za testiranje tehnologija kontrole koje se kasnije izvoze širom svijeta.

Izrael je obučavao nikaragvanske Kontraše i gvatemalske hunte. Naoružavao je Južnu Afriku u vrijeme aparthejda i držao Rodeziju na aparatima za održavanje života dok se ta bivša kolonija naseljenika suočavala sa rastućom međunarodnom izolacijom. Mosadove tehnike mučenja primjenjivane su u tamnicama Savaka, ozloglašene službe bezbjednosti carskog Irana. Dok je Vašington održavao Tel Aviv kao dodatak svoje imperijalne agende u Zapadnoj Aziji, Izrael je uzvratio uslugu podržavajući reakcionarne snage širom svijeta.

Danas, naoružani doseljenici nekažnjeno lutaju palestinskim selima dok izraelske okupacione snage pružaju zaštitu, sankcionišući obrazac oduzimanja imovine i ubistava. Ujedinjene nacije su zabilježile više od 2.000 incidenata nasilja doseljenika na Zapadnoj obali od oktobra 2023. godine – više od 1.000 ubijenih Palestinaca, uključujući preko 200 djece – čak i dok izraelska država vodi genocidni rat protiv Gaze manje od 100 kilometara udaljene. U međuvremenu, Palestinci na teritorijama iz 1948. godine suočavaju se sa intenziviranom represijom i getoizacijom.

Ono što se dešava nije niz izolovanih zločina. Niti je to samo djelo bombi i buldožera. To je namjerna izgradnja sveobuhvatnog sistema kolonijalne dominacije: banke, preduzeća, građevinske firme, univerziteti, izvođači radova obezbjeđenja, političke institucije i međunarodne trgovinske mreže, sve se isprepliće i formira arhitekturu aparthejda — sve to na kraju potkrijepljeno bombama i brutalnom zatvorskom državom.

Svjetski lideri mogu osuditi određene akte nasilja. Međunarodne institucije mogu donositi rezolucije. Pa, ipak, one prečesto tretiraju okupaciju kao privremenu krizu, a ne kao centralni aparat naseljeničko-kolonijalne države.

Suočavanje sa ovom stvarnošću zahtijeva dekolonizaciju: sistematski napor da se demontiraju strukture dominacije, da se obnovi palestinski suverenitet i da se suočimo sa globalnim krugovima kapitala i vojne moći koji održavaju okupaciju.

Ove nedjelje, Progresivna internacionala sarađuje sa organizacijama u Palestini na Kongresu u Ramali o dekolonizaciji Palestine. Kongres će okupiti političke lidere, pravne stručnjake, sindikalce i naučnike kako bi saznali više o mehanizmima izraelske kolonizacije u Palestini — i čuli o nekim strategijama koje se koriste za suprotstavljanje tome.

Krajnji cilj palestinske kolonizacije jasno se vidi u Gazi: potpuno brisanje palestinskog naroda. Zato je vrijeme da se napusti iluzija da će kolonizatori ikada dozvoliti kolonizovanima da žive pored njih u miru. Dekolonizacija nije slogan već neophodan proces: jedini put ka slobodi, jednakosti i dostojanstvu za sve.

U znak solidarnosti,

Progresivni međunarodni sekretarijat

0 Comments

Submit a Comment