Autor: Progressive.international/Progresivni međunarodni sekretarijat

Jezivo lice imperije bilo je u punom izlaganju u Jerusalimu u ponedeljak, 13. oktobra, dok se američki predsjednik Donald Tramp obraćao izraelskom Knesetu više od sat vremena. Predstavljao je rat u Gazi kao trijumf, lobirao za pomilovanje izraelskog premijera Bendžamina Netanjahua, hvalio se privatnim bogatstvom kao motorom američke politike i govorio o miru kao nagradi za moćne.

„Pobijedili ste“, rekao je Tramp izraelskim poslanicima. „Sada je vrijeme da ove pobjede pretvorimo… u najveću nagradu mira.“ Hvalio se svojim dugom prema Adelsonovima zbog svoje odluke da prizna podijeljeni grad Jerusalim kao prestonicu Izraela i podrži izraelsku kontrolu nad okupiranom Golanskom visoravni — „Mirijam i Šeldon… zvali bi me… ona ima šezdeset milijardi u banci“ — kao da je novac legitimno sredstvo demokratije i diplomatije. Uništenje Gaze nazvao je „istorijskom svitanjem novog Bliskog istoka“.

Govor u Knesetu, prepun oholosti i samozadovoljstva, bio je deklaracija imperijalne logike u njenom najsirovijem obliku: stapanje vojne dominacije, finansijske moći i pretvaranje nasilja u vrlinu.

Upravo protiv ovog spektakla — bezakonja proglašenog za legitimitet, sudbine koja oblikuje spoljnu politiku, ratovanja obučenog u jezik mira — mora se shvatiti Konferencija u Kuala Lumpuru o novom pravednom i humanom međunarodnom poretku, koja se održala prošle nedjelje. Dok je Tramp uvježbavao scenario dominacije starog poretka, Kuala Lumpur se sastao da zamisli njegovo rušenje.

Konferencija je okupila ministre, naučnike i lidere pokreta iz cijelog svijeta kako bi osmislili kolektivni odgovor na kolaps takozvanog poretka zasnovanog na pravilima. Sazvana od strane Progresivne internacionale, Mreže trećeg svijeta i Politija, uz podršku kancelarije premijera Malezije, skupština je nastojala da transformiše rastući moralni konsenzus protiv imperijalnog licemerja u koherentan politički program — po ugledu na Hašku grupu za Palestinu, čija je Malezija jedna od osnivačica.

Delegati su dijagnostikovali sistem koji se raspada pod sopstvenim kontradikcijama – poredak koji se poziva na zakon da bi opravdao dominaciju, dok ga istovremeno nekažnjeno krši. „Namibija je dijete međunarodne solidarnosti“, rekla je Ivon Dausab, bivša ministarka pravde Namibije, pozivajući afričke države da obnove „kolektivnu moć naroda“ i da agendu Afričke unije o reparacijama učine živim projektom.

Malezijski Radža Dato Nurširvan Zainal Abidin, generalni direktor Nacionalne bezbjednosti, je upozorio je da „oni koji nisu za stolom jesu za stolom“, pozivajući vlade Juga da moralni legitimitet pretvore u materijalnu moć.

Rob Dejvis, bivši ministar trgovine Južne Afrike, je opisao kako je Sjever „jednostrano napustio pravila koja nam je nametnuo“ i vratio se „sirovoj, nefiltriranoj moći“.

Kinda Mohamadijeh iz Mreže trećeg svijeta je upozorila je da preoblikovanje svetskog poretka „može poprimiti oblik grube sile, a ne multilateralne prakse“ ukoliko Jug ne bude delovao zajedno sa jasnoćom i hrabrošću.

Alvin Botes, zamenik ministra za međunarodne odnose Južne Afrike, se pozvao na uvjerenje O. R. Tamba da je oslobođenje jednog naroda povezano sa oslobođenjem svih. „Sprječavanje genocida“, rekao je, „je zajednička dužnost“.

Član Savjeta Pi-En-Di-ja Džeremi Korbin je izjavio da je postojeći poredak „izgrađen na kolonijalnoj moći, održavan ekonomskom dominacijom i opravdan kao civilizacijski projekat“. Fraza „poredak zasnovan na pravilima“, rekao je, „znači pravila za druge i nekažnjivost za njih same“.

Pohvalio je vlade Juga — Malezije, Južne Afrike, Kolumbije, Hondurasa, Bolivije — zbog djelovanja u odbrani čovječanstva tamo gdje zapadne sile ne bi. Solidarnost sa Palestinom i odbrana međunarodnog prava, insistirao je, su „moralna granica našeg vremena“.

U svom glavnom govoru, premijer Anvar Ibrahim je produbio argumentaciju. Citirajući Fanona, upozorio je da postkolonijalne elite rizikuju da postanu „bankrotirane kao i kolonizatori koje su zamijenile“. „Prihvatiti nepravdu“, rekao je, „znači napustiti civilizaciju“. Osuđujući licemjerje lidera koji propovijedaju ljudska prava dok opravdavaju uništenje Gaze, izjavio je: „Kada zakon postane selektivan, on postaje propaganda.“

Na završnoj plenarnoj sjednici, kojom je predsjedavala Varša Gandikota-Nelutla iz Progresivne internacionale, Saleh Hidžazi iz Palestinskog nacionalnog komiteta BDS je govorio o „opreznom i nevoljnom“ olakšanju nakon najnovijeg primirja u Gazi – svaku prethodnu pauzu, primijetio je, pratio je novi masakr.

On je opisao ubistvo Džihada Džarara, 26-godišnjeg Palestinca koga su ubili doseljenici u noći kada je objavljeno primirje, kao uvid u „snaga pokretanja etničkog čišćenja i stvaranja bantustana“. Takozvani mirovni plan, rekao je Hidžazi, trebalo bi nazvati pravim imenom: „genocidni plan Trampa i Netanjahua“.

Palestinska prava, potvrdio je, su neotuđiva; svaki mir bez pravde je samo nastavak rata. Plan je nastao, upozorio je, jer se Izrael suočava sa rastućom izolacijom – od pokreta građana, vlada poput Kolumbije i Malezije, i Haške grupe koja pretvara moralni gnjev u politički pritisak. Palestinski otpor nije sam. „Ono što Palestinci traže“, zaključio je, „jeste da svijet nastavi ovu izolaciju – kroz bojkot, dezinvesticije i sankcije – dok se aparthejd i genocid ne ukinu.“ Završio je sa Mahmudom Darvišom: „Opsadirajte svoju opsadu.“

Iz Kuala Lumpura, poruka odjekuje širom globalnog Juga: doba zapadne nekažnjivosti se završava. Zadatak sada nije samo osuđivanje starog poretka, već izgradnja novog – humanog, moralnog i zasnovanog na jednakosti među narodima.

Taj projekat počinje, kao i uvijek, solidarnošću.