Autor: Skot Riter*

Poslednji preostali sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije — Novi START — ističe 5. februara 2026. godine.

Ovaj sporazum, koji ograničava nuklearne arsenale obje zemlje na po 1.550 raspoređenih strateških nuklearnih oružja, potpisan je 2010. godine, tokom administracija predsjednika SAD Baraka Obame i ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva. U to vrijeme, dvije zemlje su bile uključene u ono što se pokazalo kao neuspjeli „reset“ odnosa.

Međutim, temeljni problemi koji su zahtijevali reset — širenje NATO-a, nastavak američke težnje za hegemonijom maskiranom kao „međunarodni poredak zasnovan na pravilima“ i opšti nemar SAD-a prema kontroli naoružanja kao neophodnom mehanizmu globalne stabilnosti — nikada nisu u potpunosti riješeni, a pojavili su se i novi problemi (kao što su povratak Vladimira Putina na mjesto predsjednika Rusije, ruska intervencija u Siriji i sukob u Ukrajini) koji su reset učinili nemogućim.

Umjesto toga, odnosi između dvije nuklearno naoružane svjetske sile su se pogoršali, i danas se SAD nalaze u posredničkom ratu s Rusijom u Ukrajini, koji prijeti da postane nuklearni u svakom trenutku ako bilo koja strana pogriješi ili pogrešno procijeni situaciju. Obje zemlje su na pragu nove trke u nuklearnom naoružanju, a jedino što ih trenutno sputava je sporazum koji ističe i bez novog sporazuma na vidiku.

Dana 22. septembra, ruski predsednik Vladimir Putin, obraćajući se svom Savjetu za bezbjednost, je izjavio da „kako bi se izbjegla dalja strateška trka u naoružanju i osigurao prihvatljiv nivo predvidljivosti i suzdržanosti, smatramo opravdanim pokušaj očuvanja statusa kvo uspostavljenog Novog START-a tokom trenutnog, prilično turbulentnog perioda.“ Putin je rekao da je Rusija spremna da se pridržava ograničenja iz sporazuma još godinu dana nakon njegovog isteka.

Do kraja septembra, administracija Trampa još nije formalno odgovorila na Putinovu ponudu u vezi s Novim START-om. Najbliže odgovoru bila je izjava predsjednika Donalda Trampa novinarima kada su ga pitali o Putinovoj ponudi. „Zvuči mi kao dobra ideja,“ rekao je Tramp novinarima dok je napuštao Bijelu kuću.

Nedostatak zvaničnog odgovora administracije Trampa na moratorijum o zadržavanju ograničenja na raspoređeno nuklearno oružje zabrinjava, jer svrha moratorijuma nije samo sprečavanje trke u naoružanju u kratkom roku, već i kupovina vremena za pregovore koji bi rezultirali novim okvirom sporazuma koji uzima u obzir složenosti oko pitanja nuklearnog oružja i kontrole naoružanja danas.

Putin: Uključite i Kinu

Predsjednik Putin je razmišljao o ovoj realnosti odgovarajući na pitanje postavljeno 3. oktobra na Diskusionom klubu Valdai u Sočiju, Rusija. „Ako administracija SAD odgovori na naš predlog, šta će se desiti za godinu dana, mogu predvidjeti,“ rekao je Putin.

„Ali šta se dešava poslije toga, teško je reći. Mnogo toga treba razjasniti. Ako znamo da u SAD-u postoje ljudi koji kažu da im ne treba nikakva kontrola naoružanja, onda ni nama ne treba. Sveukupno, mi smo u redu. Sigurni smo u naš nuklearni štit. Znamo šta treba da radimo sjutra i poslije toga.“

Putin je zatim ukazao na složenosti koje bi pratile svaki novi sporazum. „Postoji,“ primijetio je Putin, „i međunarodni aspekt. Molim vas, ubijedite Kinu da se pridruži sistemu ograničenja strateškog naoružanja. Ko god želi da Kina bude uključena, slobodno pregovarajte s njima. Ako treba uključiti Kinu, zašto izostavljamo nuklearni potencijal Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva? Oni su, inače, članice NATO-a. Žele da pruže svoj nuklearni kišobran cijeloj Evropi. Dakle, ima mnogo složenih detalja koji zahtijevaju detaljan pregled. Ako žele zadržati status kvo godinu dana, mi smo spremni i voljni. Ako ne, u redu, imamo paritet.“

Kontrola naoružanja je ozbiljan posao, a u ovom trenutku predsjednik Tramp nije dobro poslužen od svoje administracije, što su jasno pokazale nedavne izjave potpredsjednika J. D. Vensa, i Trampovog specijalnog izaslanika za Ukrajinu, Kita Keloga.

Komentarišući medijske izvještaje da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zatražio od Trampa da isporuči Ukrajini krstareće rakete zemlja-zemlja BGM-109 Tomahavk, Vens je izjavio da SAD razmatraju zahtjev.

„Sigurno razmatramo niz zahtjeva Evropljana. I jedna od stvari koja je, po mom mišljenju, zaista funkcionisala u politici predsjednika prema Ukrajini i Rusiji je to što je prisilila Evropljane da se značajno angažuju,“ rekao je Vens. „To je nešto na čemu će predsjednik donijeti konačnu odluku.“

Ukidanje Tomahavka

Penzionisani general vojske Kit Kelog, Trampov specijalni izaslanik za Ukrajinu, je primijetio da još nije donesena odluka o potencijalnoj isporuci dugometnih raketa Tomahavk Ukrajini, te da konačnu riječ ima isključivo predsjednik Tramp, ali ako bi Tomahavk rakete bile poslane Ukrajini i odobrena njihova upotreba protiv ciljeva u Rusiji, to bi „promijenilo dinamiku“ sukoba Rusije i Ukrajine dodavanjem nivoa „nesigurnosti“.

Istovremeno kada se navodno razmatra isporuka raketa Tomahavk Ukrajini, drugi medijski izvještaji tvrde da je Trampova administracija pristala da obezbijedi Ukrajini obavještajne podatke o dugometnim ciljevima energetske infrastrukture u Rusiji i zatražila od svojih NATO saveznika da pruže sličnu podršku.

Izjave J. D. Vensa i Kita Keloga, u kombinaciji s izvještajima o pružanju obavještajnih podataka Ukrajini koji bi mogli biti korišćeni za ciljanje Tomahavka, prijete uništenjem svake šanse za moratorijum na Novi START, a kamoli za novi sporazum o kontroli strateškog naoružanja, prije nego što bilo kakav napor može započeti.

Predsjednik Putin je izjavio na Klubu Valda: „Korišćenje Tomahavka bez direktnog učešća američkih oficira je nemoguće. To znači potpuno novu, kvalitativno novu fazu eskalacije, uključujući I onu u odnosima između Rusije i SAD.“

Treba napomenuti da je u decembru 2024. godine izabrani predsjednik Tramp, kada ga je Time Magazine intervjuisao 12. decembra 2024. godine o odluci Bajdenove administracije da dozvoli Ukrajini da koristi rakete ATACMS isporučene iz SAD-a za napade na ciljeve unutar Rusije, izjavio sljedeće:

„Veoma se protivim slanju raketa stotinama milja u Rusiju. Zašto to radimo? Samo eskaliramo ovaj rat i pogoršavamo ga. To nije trebalo biti dozvoljeno. Sada ne samo da koriste rakete, već koriste i druge vrste oružja. I mislim da je to velika greška, veoma velika greška.“

Trampova administracija je izgleda na pragu još veće greške, one koja krši logiku koju je, čini se, prihvatio kada se protivio pružanju raketa ATACMS i obavještajne podrške za njihovo kasnije ciljanje Ukrajini.

Akcija Kongresa

Kongres bi trebao biti pozvan da donese rezoluciju kojom se zabranjuje SAD da isporučuju rakete tomahavk Ukrajini, kao i pružanje obavještajne podrške za pomoć Ukrajini u ciljanju ovim i drugim raketama. Jezik takve rezolucije trebao bi biti gotovo identičan onom korišćenom u H.R. 10218, koji je 21. novembra 2024. godine uveo predstavnik Klej Higins iz Luizijane i potom proslijeđen Komitetu za spoljna pitanja.

Moguća rezolucija Kongresa kojom se zabranjuje transfer raketa tomahavk i pružanje obavještajne i misijske podrške SAD-a Ukrajini koja bi mogla olakšati korišćenje oružanih sistema isporučenih iz SAD-a mogla bi izgledati ovako:

„Da se zabrani transfer BGM-109 tomahavk raketa zemlja-zemlja, i za druge svrhe.

Neka Senat i Predstavnički dom SAD u Kongresu sazvanom donesu,

SEKCIJA 1. Zabranjuje se transfer BGM-109 tomahavk raketa zemlja-zemlja sistemima Ukrajini.

(a) Zabranjuje se. — Za period koji počinje na dan donošenja ovog zakona i završava se 30. avgusta 2026. godine, bez obzira na bilo koju drugu odredbu zakona, tokom bilo kog perioda za koji postoji stanje sukoba između Ukrajine i Ruske Federacije—(1) nijedna BGM-109 tomahawk raketa zemlja-zemlja ne smije biti prenesena Ukrajini; i

(2) Vojne službe SAD ili obavještajne agencije ne smiju pružati podršku ukrajinskim jedinicama koje upravljaju platformama visoke mobilnosti artiljerijskih raketnih sistema (HMARS) koristeći ATACMS municiju za napade izvan međunarodno priznatih teritorijalnih granica Ukrajine —

(A) obavještajna podrška za ciljanje;

(B) podrška za planiranje misije; i

(C) bilo koja druga vrsta podrške.“

Bez ikakve vanjske intervencije, postoji opasnost da će administracija Trampa, djelujući u vakuumu politike kada je riječ o sveukupnom pitanju kontrole naoružanja i apsolutnoj neophodnosti očuvanja ograničenja Novog START-a u vezi s raspoređenim strateškim nuklearnim raketama, preduzeti periferna djelovanja koja će uništiti svaku šansu za održavanje onoga što je ostalo od arhitekture kontrole strateškog nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije.

Potrebna je intervencija Kongresa da probudi Trampovu administraciju o nedosljednosti njenih političkih stavova u vezi s isporukom dugometnih raketa Ukrajini i opasnostima koje takve politike predstavljaju za veće pitanje kontrole strateškog nuklearnog naoružanja.

To bi takođe moglo podstaći Trampovu administraciju da se pozabavi Putinovom ponudom za moratorijum i potrebom da se započne sveobuhvatan pregled politika i prioriteta SAD-a u oblasti kontrole naoružanja.

Posljedice nečinjenja su strašne — SAD i Rusija su uključene u posrednički rat u Ukrajini koji prijeti da aktivira nuklearne doktrine obje zemlje. Ako Novi START istekne, nova nesputana trka u nuklearnom naoružanju će sigurno nastupiti, što će dovesti do destabilizujućih akcija obje zemlje koje bi mogle biti viđene kao egzistencijalno ugrožavajuće.

Jedna greška, jedna pogrešna procjena, i svijet bi se vrlo lako mogao suočiti s užasnom stvarnošću nuklearnog armagedona.

Dajmo miru šansu.

*Skot Riter je bivši obavještajni oficir Marinaca SAD-a koji je služio u bivšem Sovjetskom Savezu implementirajući sporazume o kontroli naoružanja, u Persijskom zalivu tokom operacije Pustinjska oluja i u Iraku nadgledajući uništavanje oružja za masovno uništenje. Njegova najnovija knjiga je „Razoružanje u vrijeme perestrojke“, izdavač Clarity Press.

NUCLEAR WAR — Scott Ritter: The Missiles of October

Prevod: PCNEN/AI