Autor: Aleksandar Dugin
Promjena svjetskog poretka obično se dešava kroz rat. Vrlo rijetko oni koji drže globalnu moć žele dobrovoljno da je se odreknu. Drže se do samog kraja, dok ne budu uništeni i svedeni na ruševine. Isto je nesumnjivo istinito i danas. U istoriji se, naravno, dešavaju različiti obrti. Stoga bi se samo hipotetički moglo očekivati, nadati, ili barem poželjeti da zapadni lideri dobrovoljno odustanu od svoje hegemonije. Ali nešto mi govori da je to malo vjerovatno. A ako se to ne desi, biće rata. Ovaj rat je već u toku: rat u Ukrajini, ratovi na Bliskom istoku. Ali još nije u punoj snazi. Za sada je to samo najava ogromnog, fundamentalnog rata koji će se voditi za preraspodjelu stvarnog suvereniteta između sila koje se danas razgraničavaju.
Danas često govorimo: evo, multipolarni svijet je tu, svijet više nije unipolarni, tu je BRICS, tu je „veće čovječanstvo“, i tako dalje. Međutim, možemo vidjeti da je hegemonija unipolarnog sistema još uvijek jaka. Ovo je uprkos činjenici da ona zapravo opada, i uprkos činjenici da se jasno nazire kolosalna unutrašnja kriza, implozija više nego eksplozija zapadnog društva i cjelokupne zapadne civilizacije. Ali, u nekom smislu, uprkos vektoru ove silazne krive, zapadna hegemonija je još uvijek jača od multipolarnosti.
Budimo iskreni: ona je još uvijek sposobna, na primjer, da preoblikuje situaciju i ravnotežu snaga u post-sovjetskom prostoru. Znamo da globalisti djeluju u Ukrajini, Moldaviji, Južnom Kavkazu i Centralnoj Aziji već tri decenije. Ali mi smo im to dozvolili. I sada, čak i uprkos podjeli Zapada na dvije ili čak tri sile — globalisti, EU, Tramp i MAGA — oni su ipak uspjeli da nametnu izbore u Rumuniji, zamijenivši kandidate koji su nepoželjni za globaliste, ubivši nekoliko desetina kandidata iz Alternative za Njemačku, prikrivajući to kao „nesreće“, i, konačno, uspjeli su da nametnu izbore u Moldaviji. Istovremeno, rat u Ukrajini se nastavlja. Zapad se ne povlači, i nama je veoma teško postići odlučujuću Pobjedu.
Prerano je reći da unipolarni svijet više ne postoji. On postoji, iako u agoniji.
I, naravno, vrlo je vjerovatno da, ako unipolarni svijet ne kolabira u bliskoj budućnosti, sve ovo će se preliti u veliki rat.
Nisam siguran gdje će se ovaj rat odvijati, da li u Pacifiku protiv Kine ili Indije, na Bliskom istoku, ili će direktno uključiti nas. Potpuno je moguće da bi mogao početi s nama. Stoga, ono što se dešava u Ukrajini možda je početak većeg, strašnog rata.
Sa našim nuklearnim oružjem, našim teritorijama, našim istorijskim identitetom i našom sposobnošću da konceptualizujemo svjetske procese, Rusija je nekoliko koraka ispred Kine. Kina tek sada postaje prava globalna sila. To je nov kvalitet, novo stanje za nju. Nema garancije da će Kinezi to uspjeti. Mi smo bili velika svjetska sila u 20. vijeku (jedna od dvije) i u 19. vijeku (jedna od nekoliko). Kineska veličina bila je u antici. Bez sumnje, Kina je sada jedna od najvažnijih država prvog reda, jedna od dvije ili tri koje vladaju svijetom. Ali ovo je novo iskustvo za savremenu Kinu. Ona se još uvijek mora pripremiti za to, i ovdje može doći do mnogo grešaka. Mi imamo veoma živo iskustvo s tim, zbog čega je Rusija glavna prepreka za globaliste i njihov glavni neprijatelj. Stoga smo mi, a ne neko drugi, glavni učesnici u ovom ratu, glavni provodnici svjetlosnog zraka svjetske istorije. Mi smo ti koji grade multipolarni svijet.
Da li se treći svjetski rat može izbjeći u ovim okolnostima je veliko pitanje. Za sada, jedina opcija za izbjegavanje rata koja je iznesena jeste da mi kapituliramo, odnosno da svjesno okončamo rat s unaprijed podignutom bijelom zastavom i predajom na milost pobjednicima. Ali svjesno priznavanje poraza ne znači kraj rata. Mi smo još uvijek puni volje i snage, i idemo ka Pobjedi, a ne porazu. Stoga, ako se veliki rat može izbjeći samo porazom, onda to nije naš slučaj, i u takvom slučaju rat se ne može izbjeći. Ali da li će rata biti ne zavisi od nas. Zavisi od toga kako će unipolarni svijet koji ga organizuje odlučiti za novi nivo eskalacije.
U cjelini, slažem se s analizom da ne možemo izbjeći veliki svjetski rat. Takav rat će uvući Kinu, i najvjerovatnije Indiju, cijeli Bliski istok, islamski svijet. Istovremeno, naravno, odjeknuće u Africi i Latinskoj Americi, gdje se takođe formiraju dvije koalicije: one koje su za unipolarnost i one koje stoje za multipolarnost.
Dakle, čovječanstvo čekaju monstruozna iskušenja. Ona se već dešavaju, mi smo već u njima. Ono što imamo sada izgledaće kao dječija igra u poređenju s onim što je pred nama. Naravno, kao svaka normalna osoba, ne likujem niti se radujem zbog ovoga. Ali ratovi se gotovo uvijek dešavaju kada ljudi kažu da ne žele rat. Ratovi ne zavise od toga da li ih ljudi žele ili ne. Postoji određena logika istorije koju je gotovo nemoguće izbjeći.
Prevod: PCNEN
0 Comments