Izjava Kurta Sonnenfelda na predstavljanju njegove knjige El Perseguido (Progonjeni) 8. svibnja 2009. na 35. godišnjem sajmu knjiga u Buenos Airesu u Argentini, gdje živi u egzilu od 2003. U njoj Sonnenfeld priča povijest svog progona od strane američkih vlasti tijekom više od sedam godina nakon njegove službene misije na Ground Zero kao FEMA -in snimatelj… iskustvo koje ga je pretvorilo u nezgodnog svjedoka.
Buenos Aires – 8. svibnja 2009. – Izjava Kurta Sonnenfelda:
Nikada nije postojala neovisna komisija službeno zadužena za istragu strašnih događaja koji su se dogodili 11. rujna 2001., iako su neovisne komisije za tragedije ovog opsega uobičajene. Od samog početka, istraga napada na Svjetski trgovački centar bila je strogo kontrolirana izravno iz Bijele kuće. A sada su gotovo svi dokazi uništeni.
Vjeruje li itko službenoj verziji koja se nudi o tome što se dogodilo 11. rujna 2001.? Mnogi kažu da je najluđa teorija zavjere od svih ona koju nudi vlada Sjedinjenih Država. Znate li da je vikendom prije napada na WTC sva struja bila isključena na otprilike 36 sati, uključujući sigurnosne kamere i kontrolne sustave u vrlo neredovitoj “operaciji održavanja”? Znate li da je u tjednima koji su prethodili napadima bilo nekoliko neobičnih evakuacija oba tornja? Znate li da je tvrtkom zaduženom za sigurnost u Svjetskom trgovačkom centru upravljao Marvin Bush, George Bushov mlađi brat, i Wirt Walker III, George Bushov rođak? Znate li da ista zaštitarska tvrtka kao vladine klijente navodi i “američku vojsku, američku mornaricu, američko zrakoplovstvo i Ministarstvo pravosuđa” te pruža sigurnost za klasificirane i visokorizične vladine objekte? Znate li da su stotine vladinih službenika bile unaprijed raspoređene u New Yorku 10. rujna, pripremajući se za simulaciju terorističkog napada velikih razmjera koji će se izvesti 12. rujna? Dužnosnici FEMA-e već su postavili svoje zapovjedno mjesto na Pieru 92 u blizini Svjetskog trgovačkog centra dan prije napada.
Znate li da se 47-katna zgrada Salomon Smith Barney, službeno poznata kao Seven World Trade Center [Zgrada sedam Svjetskog trgovinskog centra, op.prev.], srušila u 17:20 sati 11. rujna 2001., nekih devet sati nakon što je let American Airlinesa 11 udario u Sjeverni toranj? Trebalo je samo oko 6,5 sekundi da se cijela struktura sruši ravno u sebe, pola sekunde više nego što bi kamenu trebalo da udari u tlo da ste ga ispustili s krova u vakuumu. Urušavanje Zgrade sedam ostavilo je neobično malu i urednu hrpu ruševina, a zgrade s obje strane bile su relativno neoštećene. Nije je udario zrakoplov i pretrpjela je samo manje ozljede na svojoj konstrukciji kada su se srušili Tornjevi blizanci.
Tajna služba, Ministarstvo obrane, Federalni istražni ured, Porezna uprava, Komisija za vrijednosne papire i burzu te “Krizni centar” Ureda za upravljanje u hitnim situacijama zauzimali su ogromne količine prostora tamo, prostirajući se na nekoliko katova zgrade. I druge savezne agencije imale su urede tamo. Nakon 11. rujna otkriveno je da se unutar Zgrade sedam nalazila najveća tajna domaća postaja CIA izvan Washingtona, baza operacija iz koje su se špijunirali diplomati Ujedinjenih naroda i provodile protuterorističke i protuobavještajne misije.
Ali izvješće Komisije za 11. rujna, koje je trebalo temeljito istražiti sve aspekte i posljedice napada radi osmišljavanja preporuka za javnu i nacionalnu sigurnost, ne spominje ni Zgradu sedam, njezino urušavanje, niti bizarne specifičnosti tog urušavanja. Niti je to učinio NIST, vladina agencija zadužena za istragu urušavanja tornjeva blizanaca. Poput Komisije za 11. rujna, potpuno su ignorirali sumnjivo urušavanje Zgrade sedam, neprestano odugovlačeći objavljivanje svog izvješća. [ 1 ]
Znate li da je jedan od glavnih tajnika kabineta Georgea Busha kasnije rekao da je osvajanje Iraka planirano otkad je prvi put preuzeo predsjedničku dužnost i da se o invaziji raspravljalo na prvom sastanku Vijeća nacionalne sigurnosti? Ali još nije bilo dovoljno jakog opravdanja za invaziju. Tek 11. rujna 2001. Napadi na Svjetski trgovinski centar dali su im opravdanje koje su tražili.
Ali prva žrtva svakog rata je istina. Razlozi navedeni za napad na Irak bili su svjesno lažni. Obavještajni dokumenti koji su podneseni kao dokazi bili su namjerno izmišljeni. Nije bilo oružja za masovno uništenje niti veza s Al-Kaidom. Svi znamo da su nas američke vlasti pokušale prevariti o postojanju tajnih zatvora diljem svijeta i sustavnom mučenju zatvorenika. Američka vlada je lagala. Kršeno je međunarodno pravo.
Mediji su ponovno bili manipulirani, a neki su dobrovoljno igrali ulogu suučesnika. Američke novinarske ekipe potpisale su ugovore s vojskom koji su ograničavali ono što su smjele izvještavati, a vlada je čak i plaćala nekoliko novinara da pišu priče povoljne za administraciju. Kao što je rekao Josef Goebbels: “Onaj tko kontrolira medij, kontrolira poruku.” I tako se agresija nastavila.
Moja knjiga nije o teorijama zavjere, ali nudim svoju teoriju. A moja teorija je da je postojala zavjera i pristupam toj temi iz svog gledišta i iskustva. Ali uglavnom se radi o bizarnim događajima koji su mi se dogodili (i još uvijek se događaju) nakon moje službe na Ground Zerou.
Bio sam u Svjetskom trgovačkom centru. Bio sam dio službene istrage. Prije toga bio sam službeni snimatelj za američku vladu u kritičnim ili katastrofalnim situacijama. Obavljao sam poslove okarakterizirane kao povjerljive na mnogim tajnim i maksimalno sigurnim lokacijama vezanim uz skladištenje, razvoj i prijevoz nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja ili njihovih komponenti te sam sudjelovao u simulacijama i obuci za katastrofe, katastrofalne nesreće i terorističke incidente za mnoge različite agencije.
Odmah nakon napada na Svjetski trgovinski centar, cijelo područje na donjem Manhattanu bilo je zatvoreno za javnost i medije. Sve kamere bile su zabranjene unutar osiguranog perimetra, a sve “neovlaštene” kamere odmah su oduzete. Međutim, dobio sam potpuni i apsolutni pristup i dobio sam upute da dokumentiram za istragu i da dostavim neke “dezinficirane” video snimke iz bazena gotovo svakoj novinskoj mreži na svijetu. Ali nikada nisam predao svoje snimke vlastima.
Od tada, tijekom proteklih sedam godina, lažno sam optužen, dva puta zatvoren u dvije različite zemlje, mučen, stavljen u samicu, praćen preko dva kontinenta i nemilosrdno klevetan u kampanji dehumanizacije kako nitko ne bi prosvjedovao i da me diskreditiraju kako me nitko ne bi slušao kada govorim. Prije četiri godine, američko veleposlanstvo poslalo je poruku argentinskim dužnosnicima da zaplijene svu moju imovinu i dokumente te da ih vrate Sjedinjenim Državama. Do danas moja supruga, moje kćeri blizanke i ja živimo u zatvorenom svijetu okruženi prijetnjama i uznemiravanjem.
Napisao sam ovu knjigu kako bih spasio svoju obitelj.
0 Comments