Piše: Mathew Maavak

U doba kada se svaki živčani slom slavnih osoba ili predsjednički bijes prenosi uživo, kada stranački podbadači preplavljuju vremenske linije u roku od nekoliko sekundi i kada se ogorčenje algoritamski pojačava do viralnih razmjera, moglo bi se pretpostaviti da će najgnusniji zločini – posebno oni počinjeni protiv najranjivijih – dominirati medijskim diskursom.

Pa ipak, istina je upravo suprotna.

Globalna trgovina djecom, posebno kada je u nju upleteni oligarsi, elitne institucije, humanitarne organizacije i vjerski autoriteti, ostaje jedno od najnedovoljno izvještavanih, razvodnjenih i aktivno potiskivanih pitanja u ekosustavima mainstream i alternativnih medija. Selektivna šutnja nije slučajna jer je osmišljena kako bi zaštitila moć od nadzora, a istovremeno glumila moralnu zabrinutost.

Uzmimo za primjer desetljeća dugo prikrivanje zločina Jimmyja Savilea u Britaniji. Godinama su BBC i širi britanski establišment, uključujući članove kraljevske obitelji, ignorirali, omogućavali ili čak štitili plodnog predatora u svojoj sredini. Keir Starmer, sada premijer, suočava se s dugogodišnjim optužbama da je opstruirao istrage Savileove mreže tijekom svog mandata na čelu Krunskog tužiteljstva. Umjesto istine i odgovornosti, Britanija je svjedočila institucionalnoj inerciji i protekcionizmu elite.

S druge strane Atlantika, stvari nisu ništa bolje. Američki predsjednik Donald Trump – čiji je populistički uspon dijelom ovisio o “isušivanju močvare” i razotkrivanju elitnih pedofilskih krugova – nedavno je izjavio da u dosjeima Jeffreyja Epsteina “nema ništa za vidjeti”. Čak je odbacio i stalnu zabrinutost javnosti oko slučaja kao “glupu”. Ovaj nagli preokret odao je mnoge koji su Epsteinovo razotkrivanje smatrali ulazom u otkrivanje dublje sistemske truleži.

Osim okorjelih prevaranata MAGA-e i ‘kompromitiranog konzorcija’, nitko ovaj put nije povjerovao Trumpovim skretanju s argumenata. Znanstvenik i aktivist s MIT-a dr. Shiva Ayyadurai nedavno je objavio jedan, oštar tweet – link ovdje – (prevod tvita je ispod teksta)* u kojem dijeli dosjee FBI-a i Ministarstva pravosuđa koji su proturječili Trumpovim riječima. To nisu bile mrvice zavjere, već službeni dokumenti, koji su nudili osuđujući predjelo svima koji su spremni dublje kopati. Ali tradicionalni mediji će to ignorirati, a alternativni utjecajni ljudi vjerojatno će se okrenuti ‘monetizirajućim’ temama kulturnog rata.

Zanimljivo je da je Demokratska stranka – uvijek spremna iskoristiti Trumpove spletke kao oružje – ostala sumnjivo nijema o toj temi. Razlog nije teško shvatiti. Američki politički establišment funkcionira kao duopol. Republikanci ili demokrati, obje stranke imaju kosture u istom podrumu. Kad su u pitanju institucionalni zločini nad djecom, međusobna šutnja postaje oblik međusobne zaštite.

Ovo nije samo medijski neuspjeh. To je civilizacijski neuspjeh. Odbijanje istraživanja, propitivanja ili čak rasprave o zlostavljanju djece od strane ljudi na vlasti sugerira da, unatoč svom našem tehnološkom napretku, i dalje vladamo istim feudalnim refleksima koji štite plemstvo, ušutkuju seljake i kažnjavaju zviždače.

U jednom trenutku, hashtag #PedoPete – koji se odnosio na tadašnjeg predsjednika Joea Bidena – nakratko se pojavio u trendu na Twitteru. Danas se trend preokrenuo: #PedoTrump sada kruži većim i održivijim intenzitetom. Ovi hashtagovi možda zvuče djetinjasto, ali odražavaju činjenicu da su obje strane političke podjele podjednako kompromitirane. Kada elitni zločini prijete probiti medijske filtere, duopol instinktivno zbija redove.

Ovo nije samo medijski neuspjeh. To je civilizacijski neuspjeh. Odbijanje istraživanja, propitivanja ili čak rasprave o zlostavljanju djece od strane ljudi na vlasti sugerira da, unatoč svom našem tehnološkom napretku, i dalje vladamo istim feudalnim refleksima koji štite plemstvo, ušutkuju seljake i kažnjavaju zviždače.

To što se tako malo novinara, influencera ili institucija usuđuje otvoreno govoriti o ovom problemu nije zbog nedostatka dokaza. To je zbog nedostatka volje. Šutnja medija nije bezazlena; radije, to je suučesništvo kroz izostavljanje. Čak i neovisne platforme sve češće odražavaju isto ponašanje krda: mainstream oponaša mainstream; zavjera oponaša zavjeru. Viralno ogorčenje se beskrajno ponavlja, ali teška pitanja ostaju nepostavljena.

U ekonomiji pažnje vođenoj klikovima i plemenskim potvrđivanjem, malo je poticaja za rješavanje problema koji zahtijevaju duge raspone pažnje, moralnu hrabrost ili međustranačko istraživanje. I tako, prave priče – one koje uključuju sistemsko zlostavljanje, imunitet elite i generacijske traume – ostaju zaključane u podrumu naše javne svijesti.

Pitanje više nije je li istina negdje vani. Pitanje je jesmo li je još uvijek sposobni tražiti.

Prljava statistika

Prema Međunarodnoj organizaciji rada, gotovo 1,7 milijuna djece žrtve su komercijalnog seksualnog iskorištavanja diljem svijeta. (Vjerujem da je taj broj znatno podcijenjen). Brojka ne uključuje prisilni rad, dječje brakove i trgovinu ljudima pod krinkom ‘posvojenja’ ili ‘spašavanja’. Ovi zločini često se događaju u sjeni, ali tišina koja ih okružuje je zaglušujuća, posebno s obzirom na navodnu umiješanost pouzdanih institucija poput UN-a, nevladinih organizacija i vjerski utemeljenih dobrotvornih organizacija.

Godine 2017., procurila interna izvješća UN-a i svjedočanstva zviždača otkrila su uznemirujući obrazac seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja od strane mirovnih snaga u nekoliko afričkih zemalja, posebno u Srednjoafričkoj Republici i Demokratskoj Republici Kongo. Žrtve su bila djeca – siročad, osiromašena i potpuno nemoćna. Ova otkrića jedva da su dospjela na naslovnice osim nekoliko dana prolaznog, prikrivenog užasa. Nije bilo trajne istrage, niti sveobuhvatnog obračuna. UN je obećao reforme, ali naknadna izvješća bila su minimalna. I danas, te iste mirovne strukture nastavljaju djelovati uz minimalan javni nadzor.

Što se dogodilo sa sirijskom djecom koja su nestala tijekom godina u kojima su Zapad, Izrael, Turska i Global Jihad Inc. vodili rat protiv Bashara al-Assada? Postojale su uznemirujuće tvrdnje da su američke obavještajne službe regrutirale djecu kao bombaše samoubojice za svoje džihadističke posrednike, od kojih su neki također optuženi za vađenje organa više od 18 000 maloljetnika.

Je li onda čudo da je Trump – koji se nekoć zavjetovao da će pobijediti “radikalni islamski teror” – osobno obasipao pohvalama novog sirijskog predsjednika i izvanrednog džihadističkog ratnog zločinca Ahmeda al-Sharaaa?

Dobrotvorni trojanski konji

Vjerojatno ne postoji veći moralni štit za zločine nad djecom od Trojanskog konja milosrđa. Neke od najstrašnijih mreža trgovine ljudima djeluju pod krinkom humanitarnog rada. Na Haitiju su višestruke istrage otkrile kako su određena sirotišta i nevladine organizacije kojima upravljaju strane organizacije bile paravan za zlostavljanje i trgovinu ljudima. U Indiji i Nepalu pojavili su se slični obrasci: zapadni ‘volonteri’ i misionari dobivaju pristup ranjivoj djeci pod izlikom pomoći, samo da bi postali kanali za iskorištavanje. Sama dobrotvorna organizacija Majke Tereze bila je povezana s mrežama trgovine djecom koje su se protezale od Indije do Haitija.

Priče poput ovih često se prepuštaju opskurnim blogovima o ljudskim pravima ili neovisnim novinarima s ograničenim dosegom. Poslušni istim donatorskim mrežama i oligarhijskim interesima, mainstream tisak jednostavno skreće pogled.

Kriza umjetne inteligencije koju nitko ne spominje

Dok procvat umjetne inteligencije dominira naslovnicama u smislu produktivnosti i egzistencijalnog rizika, gotovo nijedan veći medij se nije usudio istražiti kako se generativni alati umjetne inteligencije koriste za stvaranje fotorealističnog materijala o seksualnom zlostavljanju djece (CSAM). Dark web je prepun zajednica koje razmjenjuju slike generirane umjetnom inteligencijom, zaobilazeći postojeće pravne okvire koji se često bave samo stvarnim fotografskim dokazima.

To postavlja uznemirujuća pitanja: Što čini slike zlostavljanja djece u doba umjetne inteligencije? Kako će se organi za provođenje zakona prilagoditi? I zašto nitko o tome ne govori?

Tehnološke platforme koje razvijaju ove alate često šute o njihovoj zlouporabi. Regulatorne agencije su spore, a javna rasprava gotovo da i ne postoji. Mediji, u međuvremenu, radije raspravljaju o tome kako umjetna inteligencija zamjenjuje scenariste nego o zaštiti djece.

Zapravo, parodije umjetne inteligencije na izraelski genocidni rat u Gazi vjerojatnije će biti cenzurirane nego materijali o seksualnom zlostavljanju djece.

Nekažnjivost i imunitet

Slučaj Epstein trebao je razbiti sve iluzije o imunitetu elite. Osuđeni seksualni prijestupnik s vezama s predsjednicima, kraljevskom obitelji i vrhunskim znanstvenicima godinama je upravljao mrežom trgovine ljudima – čak i nakon početne osude. Njegova misteriozna ‘smrt u pritvoru’ nije uvjerila nikoga tko je imao dvije funkcionalne moždane stanice. Njegova saučesnica, Ghislaine Maxwell, osuđena je. Pa ipak, niti jedan klijent nije imenovan na sudu.

Umjesto da se pokrene sustavna medijska istraga o umiješanosti elite u trgovinu ljudima, saga o Epsteinu je prikladno označena kao anomalija ili svedena na područje teorija zavjere. Ali nikada se nije radilo samo o Epsteinu. Slični skandali pojavili su se u Velikoj Britaniji (VIP lanac zlostavljanja djece), u Hollywoodu (Dan Schneider i Nickelodeon) i unutar vjerskih institucija diljem kontinenata.

Iako su mediji svedeni na recikliranu komoru za odjek, lekcija se mora ponoviti: Elitna kriminalna klasa i dalje se nekažnjeno izvlači za zločine nad djecom. Hashtag #ArrestObama je u trendu prije nego što preuzme još jedan senzacionalistički preokret. Što je sljedeće? Nekoliko pažljivo isplaniranih uboda Benjaminu Netanyahuu kako bi se povratio kredibilitet kod razočaranih birača MAGA-e?

Cijena šutnje

Očekivalo se da će decentralizacija vijesti putem društvenih mreža popuniti ključne praznine u mainstream izvješćima. Do određene mjere, to se i dogodilo. Preživjeli, zviždači i neovisni istraživači pronašli su platforme za progovaranje. Hashtagovi poput #SaveTheChildren nakratko su postali trend.

Ali ti su trenuci prolazni. Pažnja na društvenim mrežama je kratka, a milijarderi vlasnici tih platformi neraskidivo su povezani s raznim elitnim pedofilskim mrežama. Meta-analiza Sveučilišta u Edinburghu iz 2024. procjenjuje da je 302 milijuna djece (1 od 8 globalno) godišnje doživjelo seksualno zlostavljanje na internetu, a platforme poput Facebooka služile su kao vektori za iskorištavanje. Ranije, 2020. godine, Facebook je zabilježio oko 20 milijuna prijava materijala o seksualnom zlostavljanju djece, što čini gotovo 95% svih incidenata prijavljenih putem njegovih sustava. Za usporedbu, Google je zabilježio 500 000, Snapchat 150 000, a Twitter samo 65 000.

Ozbiljne rasprave često preotmu marginalni računi, dezinformacije u stilu QAnon-a ili akteri u lošoj vjeri. Kao rezultat toga, samo pitanje postaje okaljano krivnjom zbog povezanosti. Čak se i legitimne priče i istrage odbacuju jer ih je podijelio netko sa sumnjivim vezama. Ovo je klasična taktika koju su usavršile CIA-e i Mossada.

Cijena medijskog suučesništva u globalnoj trgovini djecom nije samo novinarski neuspjeh; to je moralni slom. Kontinuirani zločini nad djecom ljudska su priča o izdaji, saučesništvu i nevinim životima koji su uništeni dok svijet skrola dalje na slijedeću vijest.

hr.sott.net

———————————————————————————–

* Predsjednik Donald Tramp PRIKRIVA silovanje i trgovinu djecom.

Evo DOKAZA.

NAPOMENA: Nije potrebno biti doktor nauka sa MIT-a da bi se došlo do ovog OČIGLEDNOG zaključka. Ipak, iznijet ću to jednostavno.SAŽETAK Ministarstvo pravde i FBI posjeduju hiljade fotografija i video zapisa ODRASLIH koji vrše silovanje nad DJECOM. Predsjednik Tramp je naložio svom Ministarstvu pravde i FBI-ju da NE objave ove dokaze. OVO je prikrivanje.KLJUČNE ČINJENICE