Crna Gora je primorska zemlja bez pomorstva jer joj je politika potopila brodove prije nego su isplovili. Dva broda Crnogorske plovidbe kupljena su bez plana i analize, odokativnom metodom, a danas su olupine vezane u stranim lukama. Njihova ležarina je dvostruko skuplja od vozarine. Ako to nije kriminal, šta jeste?

Menadžment je sastavljen po stranačkom ključu, bez znanja i odgovornosti. Ministar odlučuje šta može, a šta ne može — bez ijedne ozbiljne ekonomske procjene. Firma je u dugovima, brodovi trunu, flota se raspada, a država ćuti. Niko ne odgovara jer nema onog koji bi tražio odgovornost.

Pogledajte Njemačku: tamo se strateški sistemi štite i vode znanjem. Kod nas se brodovi kupuju kao da su rabljeni automobili. Isti scenario već smo vidjeli sa brodom Jugooceanije Kotor, prodatim za troškove ležarine.

Sada možemo gledati reprizu.

Rješenje postoji, ali traži hitnu odluku. Treba nam jedinstvena kompanija. Država treba hitno da uloži sredstva kroz dokapitalizaciju i spasi flotu od potonuća. Ne trebaju nam dvije brodarske kompanije za četiri broda, ni dvije armije partijskih kadrova.

Država mora da odluči: ili hitna prodaja ili hitno osposobljavanje brodova. Svaki dan kašnjenja znači veći gubitak. Mora se pokrenuti i pitanje odgovornosti — jer ovo nije greška, nego ponašanje na štetu države.

Ako nema znanja i stručnosti, od pomorstva će nam ostati samo rđa i ležarine. Bez promjena, Crna Gora će ostati primorska, ali ne više i pomorska zemlja.

Preokret medijski tim