Autor: Shivan Mahendrarajah
Mitovi kao strategija
Od 13. juna, “Operacija Uspon Lava” dominira naslovnicama, popraćena bujicom zapadnih medija koji prikazuju Iran kao zemlju na korak od izgradnje nuklearne bombe. Kao odgovor, Izrael je pokrenuo valove zračnih udara na iransko tlo, ciljajući vojnu, nuklearnu i civilnu infrastrukturu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu usporedio je to s bombardiranjem iračkog reaktora Osirak 1981. – udarom iz nužde kako bi se spriječilo uništenje.
No ispod poznatih narativa o “preventivnoj obrani” krije se nepogrešiva imperijalna kalkulacija. Više od 200 izraelskih zrakoplova sudjelovalo je u početnom naletu, uz duboke prodorne udare i kibernetički rat. Iranske sustave protuzračne obrane i radare prvo su pogodili. Mossad i savezničke snage koristile su posrednike za poticanje unutarnje sabotaže, uključujući napade dronovima i automobil-bombama u velikim gradovima.
Ovo nije bio “kirurški udar” za zaustavljanje bombe. Bio je to objava rata – pokušaj uništenja Islamske Republike.
Iran: Slabašni ‘režim’ ili otporna država?
Zapadni analitičari ustrajavaju da Iran posrće: gospodarstvo je iscrpljeno sankcijama, stanovništvo bjesni, vodstvo je razjedinjeno. No to su fantazije. Od izraelskog napada 13. lipnja, ono što se pojavilo nije ‘režim’ u kolapsu, već država koja se prilagođava pod paljbom – oko koje se većina Iranaca, bez obzira na političku pripadnost, ujedinila.
Suprotno zapadnom narativu, udari koji su eliminirali visoke zapovjednike Iranske revolucionarne garde (IRGC) i nuklearne znanstvenike jedva su uzdrmali iranski strateški položaj. Nekoliko sati kasnije, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei potvrdio je kontrolu regularne vojske (Artesh) nad nacionalnom obranom, imenovao nove zapovjednike i aktivirao unaprijed planirane protokole za udare. To je signaliziralo prijenos inicijative s opreznih veterana IRGC-a – mnogih oblikovanih traumama rata s Irakom 1980.–1988. – na mlađu, ratoborniju generaciju, spremnu izravno udariti na Izrael.
Iranski uzvratni napadi 13., 14. i 15. juna – treći dio Operacije Istinsko Obećanje – pogodili su Tel Aviv, Haifu i tri izraelske vojne baze. Promatrači na internetu divili su se kako brzo se iranska vojska prebacila na ratni položaj unatoč gubicima visokih časnika. Jedan je primijetio:
“Mislim da ni američka ni izraelska vojska ne bi mogle podnijeti gubitak toliko visokih zapovjednika i ipak uzvratiti udarac.”
Je li Izrael postigao zračnu nadmoć?
Početni izvještaji su tvrdili da Izrael dominira iranskim zračnim prostorom, temeljeni uglavnom na snimcima izraelskih zrakoplova koji izbjegavaju odgovor i pogađaju lažne mete. No nakon 12-satne “tišine”, iranski sustavi protuzračne obrane ponovno su se aktivirali punom snagom. Kašnjenje se tumači kao posljedica kibernetičkog rata ili namjerne strategije “vučenja na konopac”: glumiti slabost, privući neprijatelja, učiniti ga previše samouvjerenim, pa uzvratiti.
Iran je izgubio objekte za koje se očekivalo da će biti uništeni, poput zastarjelih centrifuga IR-1 u Natanzu. Podzemni objekti s centrigugama IR-6 u Fordowu ostali su netaknuti. Mobilne i fiksne jedinice protuzračne obrane nastavile su djelovati do večeri, a postoje nepotvrđeni izvještaji o oborenim izraelskim zrakoplovima u kasnijim pokušajima proboja iranskog neba.
Izraelski mediji hvalili su se “zračnom nadmoći”, ali većina potvrđenih udara pogodila je lažne mete. Vojni analitičar Mike Mihajlovic objasnio je:
“Više od tri četvrtine cirkulirajućih snimaka zapravo prikazuje pogodke na lažne mete.”
Iluzija dominacije koju širi Tel Aviv počinje pucati.
Rat terorom
Nesposoban održavati velike zračne napade, Izrael je promijenio taktiku. Udaljeni projektilni udari iz iračkog zračnog prostora oslabjeli su. Umjesto toga, Mossad i njegovi unutarnji agenti pokrenuli su napade dronovima FPV, automobil-bombe i protutenkovske vođene projektile. Samo 15. juna u Teheranu je eksplodiralo pet automobila-bombi. Pogođeni su civilni objekti – bolnice, studentski domovi i stambene zgrade.
Ovo nisu vojne operacije. To su teroristički akti. Ipak, zapad podržava narativ Tel Aviva. BBC i drugi opisuju te incidente kao “udare”, implicirajući zračnu preciznost, umjesto automobil-bombi kakvi jesu. Ovo namjerno jezično zamagljivanje dehumanizira Irance dok sanitizira izraelsku agresiju. No, to je ujedinilo Irance.
Nacionalno jedinstvo ponovno izgrađeno
Slično kao invazija Saddama Husseina 1980., Tel Aviv je pogrešno protumačio unutarnje iranske kontradikcije kao znak kolapsa. No od 13. juna nadalje, Iranci iz cijelog političkog spektra – uključujući dugogodišnje disidente – stali su uz državu.
Politički analitičar Sadegh Zibakalam upitao je:
“Koji oporbeni lik je toliko govorio i pisao protiv ovog režima kao ja? Ali kako mogu stati uz neprijatelja u ovoj situaciji? Je li bilo ispravno da se MEK pridruži Saddamu?”
Bivši politički zatvorenik Ali Gholizadeh dodao je:
“Unatoč svim mojim kritikama vlade, u potpunosti podržavam vrhovnog zapovjednika iranskih obrambenih snaga i oružanih snaga u obrani domovine.”
Čak i reformistički glasovi, nekoć kritični prema iranskoj nuklearnoj politici, sada traže bombu. Novinar i urednik Ali Nazary kaže:
“Iran mora što prije nabaviti nuklearnu bombu. Provođenje nuklearnog testa najveća je odvraćajuća snaga.”
Na iranskim društvenim mrežama, slike civila ubijenih u izraelskim napadima postale su viralne. Do 15. juna prijavljeno je 224 ubijenih Iranaca – 90 posto civili – s preko 1200 ozlijeđenih.
Raspadajuće iluzije
Država okupator tvrdi da je uništila 120 lansera projektila i 200 protuzračnih jedinica. No iranske jedinice i dalje ispaljuju u vidljivim grupama – što ukazuje na nisku stopu gubitaka i visoko samopouzdanje. Neovisni analitičari ismijavaju izraelske tvrdnje kao propagandu. Patarames, poznati vojni promatrač, objavio je:
“Iranske posade za projektile IRGC-a i dalje se osjećaju toliko sigurnima da njihovi lanseri ispaljuju u grupama. Toliko o izraelskoj zračnoj nadmoći.”
U stvarnosti, izraelski sustavi protuzračne obrane slabe. Iranski projektili sve češće pogađaju bez presretanja. Mit o svemoćnoj izraelskoj obrani raspada se.
U međuvremenu, Teheran možda priprema izlazak iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) – prema izjavi glasnogovornika iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaela Baghaeija – i protjerivanje promatrača Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Parlament ubrzano donosi zakone. Mase uzvikuju za nuklearnim testom. Dvojna mjerila zapada prema izraelskom arsenalu i iranskom pravu na samoobranu potiču promjenu nacionalne strategije.
Globalne reakcije: Licemjerje razotkriveno
Retorika Washingtona odražava prošlo licemjerje. Američki predsjednik Donald Trump – koji je tijekom prvog mandata jednostrano izašao iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja (JCPOA) – objavio je na X-u pobjedonosno:
“Dao sam Iranu 60 dana za dogovor. Izrael je napao 61. dana.”
Vlade G7 mrmljaju o deeskalaciji, ali ne osuđuju izraelsku agresiju. Takozvani “poredak temeljen na pravilima” šuti dok civili umiru.
Iranci nisu iznenađeni. Godine 2001. osudili su napade 11. rujna i podržali američki takozvani rat protiv terorizma. Danas gledaju kako isti zapad opravdava terorizam protiv njih. Povjerenje je nestalo. Nacionalizam raste.
Izraelski strateški kockarski potez sveti mu se. Hamas ostaje ukopan u Gazi i cilja sve veći broj okupatorskih vojnika. Hezbollah pomno promatra. Jemenske oružane snage povezane s Ansarallahom koordiniraju s Teheranom. Ako se aktiviraju iračke frakcije otpora, američke snage mogle bi biti uvučene.
U međuvremenu, stanovništvo Tel Aviva je uzdrmano. Objave na društvenim mrežama Izraelaca koji se skrivaju u bunkerima – “pretvaraju nas u Gazu” – odražavaju rastući strah. Psihološki rat koji vodi Iran pobjeđuje.
Na Globalnom Jugu simpatije su uz Teheran. Australska novinarka Caitlin Johnstone rekla je:
“Zamisli biti toliko zao i omražen da ljudi vole gledati kako te pogađaju.”
Rat narativa i iscrpljivanja
“Operacija Uspon Lava” trebala je uništiti Iran, razbiti njegov nuklearni program i slomiti mu moral. Umjesto toga, ujedinila je razjedinjeno društvo, diskreditirala zapadne medije i razotkrila šupljinu izraelskog odvraćanja.
Iransko vodstvo se učvrstilo. Njegovi ljudi su prkosni. Njegovi neprijatelji bore se za kontrolu nad narativom.
Ovo nije samo rat projektila. To je rat narativa, suvereniteta i povijesnog pamćenja. Osovina otpora to razumije. Tel Aviv, čini se, ne razumije.
Perzijski lav nije dobre volje.
Prevod: AI
0 Comments