Piše: Leonid Savin

Dana 2. juna, vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je obećani pregled odbrane, dokument od 140 stranica u kojem je iznesena njena vizija za oružane snage zemlje, njihova upotreba i prijetnje Ujedinjenom Kraljevstvu.

U preambuli se navodi da je „prijetnja s kojom se suočavamo veća i manje predvidljiva nego ikad od Hladnog rata. Ujedinjeno Kraljevstvo se suočava s ratom u Evropi, rastućom ruskom agresijom, novim nuklearnim rizicima i svakodnevnim sajber napadima kod kuće. Naši protivnici sve više sarađuju jedni s drugima, dok tehnologija mijenja način na koji se ratuje. U ratu u Ukrajini, dronovi ubijaju više ljudi nego tradicionalna artiljerija, i ko prvi dobije novu tehnologiju za svoje snage imat će prednost.“

Dalje se navodi da postoji „prekretnica u našem odvraćanju i odbrani: prelazak na operativnu spremnost radi odvraćanja prijetnji i poboljšanja sigurnosti u euroatlantskoj regiji. Kako Velika Britanija preuzima veću odgovornost za evropsku sigurnost, moramo prihvatiti odbrambenu politiku ‘NATO na prvom mjestu’ i igrati vodeću ulogu u Alijansi. Velika Britanija će biti lider u inovacijama unutar NATO-a.“

Ukratko, nova strategija ima četiri područja koja su osmišljena za stvaranje sinergija.

Prvo: prelazak na operativnu spremnost – stvaranje ubojitijih ‘zajedničkih snaga’ opremljenih za budućnost i jačanje nacionalne odbrane.

Drugo: motor ekonomskog rasta – stvaranje radnih mjesta i prosperiteta kroz nova partnerstva s industrijom, radikalne reforme nabavke i podršku preduzećima.

Treće: „NATO na prvom mjestu“ – jačanje evropske sigurnosti kroz liderstvo u Alijansi, jačanje nuklearnih kapaciteta, korištenje novih tehnologija i modernizacija konvencionalnog oružja.

Četvrto: pristup cijelog društva – povećanje učešća u osiguravanju nacionalne otpornosti i obnavljanje ugovora onih koji služe.

Vođe grupe koja je pripremila dokument bili su George Robertson, bivši generalni sekretar NATO-a; general Richard Barrons, bivši načelnik Britanske komande združenih snaga; i Fiona Hill, akademkinja. Ona je također američka državljanka i radila je u Bijeloj kući, koordinirajući politiku prema Rusiji i Evropi u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a.

Sve troje imaju prilično rusofobne stavove, što je uticalo na stil strategije i termine koji se u njoj koriste.

Rusija se u dokumentu spominje 33 puta, i to u jasno negativnom kontekstu: „Rusija vodi rat na našem kontinentu“, „Rastuća agresija Rusije i novi nuklearni rizici“, „Agresija Rusije u Evropi raste“, „Rusija je pokazala spremnost da upotrijebi vojnu silu, nanese štetu civilima i prijeti upotrebom nuklearnog oružja za postizanje svojih ciljeva“, itd., itd.

Prilikom nabrajanja prijetnji, autori pregleda dolaze do nedvosmislenog zaključka: Rusija je „neposredna i hitna prijetnja“. Sljedeća je Kina, koja je opisana kao „kompleksan i uporan izazov“.

Ostale prijetnje uključuju Sjevernu Koreju i Iran, koji se nazivaju „regionalnim disruptorima“. Istovremeno, naglašavaju jačanje veza Rusije i Kine s ove dvije zemlje, što stvara novu dinamiku, a „srednje sile u nastajanju mogle bi biti neprijateljski raspoložene prema britanskim interesima“.

Pregled podsjeća na slične strategije pripremljene u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su četiri spomenute države stalno figurirale kao prijetnje još od vremena Baraka Obame.

Međutim, odjeljak o tehnološkim izazovima izaziva isti osjećaj déjà vua: tamo su navedeni kvantne tehnologije, hipersonična oružja, precizno oružje, roboti, sajber prijetnje, vještačka inteligencija, oružje usmjerene energije i bioinženjering.

Isto se može reći i za odjeljak o strateškoj konkurenciji. Pregled se osvrće na promjenu prioriteta u američkom pristupu i predlaže da se slijedi isti put, potvrđujući status mlađeg vojno-političkog partnera Vašingtona.

A strateška konkurencija, kako je napomenuto, direktno je povezana s rastućom multipolarnošću, gdje se ponovo spominju Kina i Rusija, koje dovode u pitanje “međunarodni poredak zasnovan na pravilima” (istu mantru ponavljaju svi liberalni globalisti).

Ali to je, kako kažu, samo vrh ledenog brijega. A evo i bobica koje autori pregleda očekuju da će izrasti, nudeći svoju prognozu razvoja događaja.

„Na osnovu trenutnih metoda ratovanja, ako bi Velika Britanija vodila rat između država NATO-a 2025. godine, mogla bi očekivati ​​da će biti izložena nekim ili svim sljedećim metodama napada.

• Napadi na oružane snage u Velikoj Britaniji i na prekomorske baze.

• Vazdušni i raketni napad (korištenjem dronova dugog dometa, krstarećih raketa i balističkih raketa) usmjereni na vojnu infrastrukturu i kritičnu nacionalnu infrastrukturu u Velikoj Britaniji.

• Pokušaji potkopavanja ekonomije Velike Britanije, posebno industrija koje podržavaju oružane snage, uključujući sajber napade, blokade pomorske trgovine i napade na kritičnu infrastrukturu baziranu u svemiru.

• Povećane sabotaže i sajber napadi koji utiču na domaću i stranu kritičnu infrastrukturu.

• Pokušaji manipulisanja informacijama kako bi se potkopala društvena kohezija i politička volja.”

Što se tiče specifičnih ranjivosti, pregled navodi zavisnost ostrva o podmorskim internet kablovima, vanjskim zalihama hrane (oko 50%), zavisnost o prirodnom gasu iz Norveške i potrebu za pristupom rijetkim zemnim metalima.

Pored reorganizacije strukture oružanih snaga radi poboljšanja integracije grana oružanih snaga, pregled spominje razvoj odbrambenog sektora i obuku tehničkog osoblja. Napominje se da stvaranje tenkovskih i avionskih platformi zahtijeva ciklus od najmanje pet godina, dok razvoj malih sistema poput dronova može trajati nekoliko mjeseci.

Planirano je stvaranje vojnog kontraobavještajnog odjela unutar obavještajne službe, kao i spajanje službi odgovornih za sajber ratovanje i elektromagnetni spektar.

Takođe su identifikovani britanski partneri u hipotetičkom odgovoru na ove prijetnje. To su prije svega SAD, zemlje NATO-a, a zatim i Ukrajina.

Potonje se opisuje kao „neobičajna prekretnica za kolektivnu sigurnost u Evropi: osiguranje trajnog političkog rješenja u Ukrajini koje garantuje njen suverenitet, teritorijalni integritet i buduću sigurnost ključno je za odvraćanje Rusije od daljnje agresije u cijeloj regiji.“

Da bi iskoristila ovu jedinstvenu priliku, Velika Britanija treba udvostručiti svoju podršku Ukrajini od 3 milijarde funti i produžiti je koliko god je potrebno.

Autori detaljno opisuju korake za povećanje podrške: „Na primjer, širenjem zajedničkih odbrambenih preduzeća Velike Britanije i Ukrajine i, nakon što se neposredni sukob završi, podrškom Ukrajini da dobije pristup novim tržištima za svoju odbrambenu industriju, uključujući servisiranje i modernizaciju zastarjele sovjetske opreme koju koriste treće zemlje.“

Ali stvar nije ograničena samo na staro sovjetsko oružje: “Ministarstvo odbrane trebalo bi učiti i iz izvanrednog iskustva Ukrajine u kopnenom ratovanju, upotrebi bespilotnih letjelica i hibridnim sukobima kako bi razvilo vlastiti moderni pristup ratovanju.”

Iz ovog odlomka postaje jasno da ne treba imati iluzija o zdravoj pameti političkih elita Zapada, koje će nastaviti namjernu eskalaciju. U ovom scenariju, Ukrajina je i poligon za procjenu novih oblika i sredstava vođenja oružanog sukoba, i direktan instrument protiv Rusije.

Međutim, autori dokumenta nisu ocrtali samo evropski pravac.

Napominju se interesi Velike Britanije u indo-pacifičkoj regiji (baza Diego Garcia), Atlantiku (posebno Falklandska ostrva, koja Argentina naziva Malvinima i smatra svojima), Gibraltaru (na čiju teritoriju Španija sasvim legitimno polaže pravo).

Dokument takođe pokazuje interes za proizvodnju značajnog broja raketa dugog dometa. A preporuke uključuju potrebu povećanja broja oružanih snaga na 100.000 ljudi, od čega će 83.000 biti redovni vojnici, a ostatak rezervisti.

Kvantitativni pokazatelji se spominju zbog trenutnih problema s popunjavanjem britanske vojske.

Prema službenim podacima, od završetka obavezne službe 1960. godine, broj osoblja u redovnim britanskim snagama smanjen je 74%. U godini od aprila 2024. otišlo je 1.140 vojnika. A godinu prije otišlo je 4.430 ljudi više.

U svom izvještaju o spremnosti oružanih snaga iz februara 2024. godine, Odbor za odbranu je izrazio zabrinutost zbog problema s regrutovanjem i zadržavanjem oružanih snaga. U usmenom svjedočenju pred Odborom za javne račune u aprilu 2025. godine, načelnik Generalštaba odbrane, admiral Tony Radakin, priznao je problem, ali je rekao da se on “pogoršava”.

Britanska štampa je opisala novi pregled kao pokušaj da se “vojni kejnzijanizam” progura kako bi se dobila potrebna budžetska podrška.

A novac koji će se iscijediti od poreskih obveznika je ogroman.

Očekuje se da će velika potrošnja ići na projektile, izgradnju novih jurišnih podmornica i proizvodnju municije za njih. Takođe se razmatra kupovina višenamjenskog aviona F-35A od SAD-a, koji je certificiran za nošenje gravitacijske nuklearne bombe B61-12, koja ima maksimalnu snagu od 50 kilotona.

Ukupno će 15 milijardi funti biti uloženo u modernizaciju proizvodnje nuklearnog oružja. S obzirom na ranjivosti britanskih oklopnih vozila, što je potvrđeno borbama u Ukrajini, vjerovatno će biti potrebno stvoriti nove prototipove tenkova i oklopnih vozila.

U pregledu se takođe govori o pripremi milicije predvođene dobrovoljcima koja će pomoći u zaštiti aerodroma, komunikacijskih čvorišta i druge kritične nacionalne infrastrukture od dronova i drugih iznenadnih napada. U tome je Britanija očito slijedila put Poljske i nekih drugih zemalja EU, koje su već u panici počele stvarati slične formacije kako bi se “zaštitile od Rusije”.

Generalno, na diplomatskom nivou, očito treba očekivati ​​neku vrstu demarša, ako ne od Kine, Irana i DNRK-a, onda svakako od Rusije, budući da je neprijateljsko ponašanje Londona sada podržano i agresivnom retorikom i namjerama.

Ali ako se čita između redova i uzme u obzir međunarodni i domaći politički kontekst, predstavljeni pregled trebao bi izazvati uzbunu i među samim Britancima.

Posljednji izbori pokazali su da raste nepovjerenje prema sadašnjoj vladi, a s njim i mogućnost secesionizma u Sjevernoj Irskoj i Škotskoj. S obzirom na istorijske presedane, britanske oružane snage mogu biti korištene unutar zemlje za suzbijanje nemira. A znaci mogućih građanskih nemira u Ujedinjenom Kraljevstvu postaju sve vidljiviji svakim danom.

Preveo je PCNEN

regnum.ru