Piše: Timofej Bordačov
Tokom decenija, Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) evoluirala je u „državu u državi“ u okviru američke spoljne politike. Podjednako uticajna kao i Ministarstvo odbrane ili Stejt department, agencija USAID je dugo služila kao moćan instrument za promovisanje globalne agende Vašingtona.
Međutim, nedavne akcije nove administracije u Vašingtonu, predvođene Donaldom Trampom, označavaju značajan zaokret kroz obuhvatne reforme koje su usmerene na ovu elitnu „agenciju za podmićivanje“. Za Rusiju, ovi događaji donose i izazove i prilike.
USAID je osnovana tokom ranih godina Hladnog rata kada su Sjedinjene Države shvatile da ne mogu poraziti Sovjetski Savez u direktnom oružanom sukobu. Umesto toga, odlučili su se za strategiju mirne konkurencije. Za razliku od SSSR-a, koji je nastojao da poboljša živote običnih ljudi u zemljama u razvoju, SAD su se fokusirale na manipulisanje elitama i uticajnim akterima. Ova filozofska podela između dve supersile definisala je njihove pristupe spoljnoj politici.
Uticaj „meke moći“
Pomognuta značajnim finansijskim resursima — oko 40 milijardi dolara samo prošle godine — USAID je bila glavni instrument američkog mešanja u unutrašnje poslove drugih država. Njena osnovna misija bila je sistematsko podmićivanje elita kako bi se osigurala njihova lojalnost američkim interesima. Ova strategija primenjivana je širom Latinske Amerike, Azije, arapskog sveta, a u novije vreme i u zemljama nastalim raspadom SSSR-a i Istočnoj Evropi.
Potpuno suprotno od podsticanja stabilnosti ili razvoja, aktivnosti USAID-a često su dovodile do unutrašnjih kriza, pa čak i do raspada država. Ukrajina je upečatljiv primer toga, gde je umešanost ove agencije doprinela produbljivanju političke i društvene nestabilnosti. U drugim slučajevima, USAID je podržavala režime koji pružaju posebne privilegije Sjedinjenim Državama, iako su takvi primeri relativno retki.
Operacije ove agencije nisu usmerene na to da Sjedinjene Države učine privlačnijim za ostatak sveta. Tzv. „meka moć“, koju akademski krugovi često romantizuju, nije rezultat spoljnopolitičkih manevara, već unutrašnje privlačnosti jedne nacije. SAD su nekima privlačne jer nude način života zasnovan na sebičnosti i individualizmu, a ne zbog svojih diplomatskih ili vojnih akcija.
Reforme USAID-a koje sprovodi Trampova administracija predstavljaju odlučan pokušaj obuzdavanja njene nekontrolisane moći. Prekomponovanje osoblja, povećan nadzor diplomata, smanjenje budžeta i imenovanje zvaničnika lojalnih Trampu, deo su ove reforme.
Ovaj udar nije vođen željom da se okonča američko mešanje u poslove drugih država — takva politika je veoma bitna za održavanje globalne dominacije SAD. Umesto toga, cilj je da se povrati kontrola nad birokratijom koja je postala suviše nezavisna i usmerena na sopstvene interese.
USAID je bio glavni instrument američkog mešanja u unutrašnje poslove drugih država
Trampov prezir prema ovoj agenciji proističe iz njene neefikasnosti i prerastrzane strukture, koja prioritet daje sopstvenom opstanku umesto postizanju opipljivih spoljnopolitičkih rezultata. Za lidera autoritarnog tipa kao što je Tramp, dopuštanje da takva struktura deluje autonomno je neprihvatljivo. Sva dostignuća sada moraju biti direktno povezana sa njegovim vođstvom i energijom.
Skori primer ovog novog pristupa je i ponašanje prema Panami. Trampova administracija pokrenula je odlučnu diplomatsku ofanzivu protiv panamske vlade, vršeći pritisak da odustane od saradnje sa Kinom. Bez potrebe za složenim planovima ili velikim troškovima, čini se da su SAD obezbedile kontrolu nad logističkim sistemima Panamskog kanala. Ovaj uspeh postavlja važno pitanje: ako politički pritisak može da postigne rezultate, zašto trošiti milijarde na podmićivanje elita?
Posledice po Rusiju
Za Rusiju, ovi događaji nude i strateške prednosti i pouke. Unutrašnje podele u Sjedinjenim Državama izazvane ovim reformama neizbežno će ograničiti njene opcije u spoljnoj politici. Čak i privremeno obustavljanje finansiranja aktivnosti USAID-a dovešće do konfuzije među primaocima grantova, što će oslabiti njihovo poverenje u podršku Vašingtona.
Štaviše, promene u Vašingtonu ističu važnost izbegavanja zamki potpunog kopiranja zapadnih metoda. Rusija mora ostati oprezna u prilagođavanju američkih taktika svojoj spoljnoj politici. Pojednostavljeni, tradicionalni pristupi, kao što je pristup Trampa u Panami, često daju bolje rezultate od prekomplikovanih, glomaznih planova.
Istorija USAID-a je istorija opsežne političke manipulacije. Početno je bila usmerena na privlačenje elita i intelektualaca u Latinskoj Americi, Aziji i arapskom svetu. Nakon Hladnog rata, njene aktivnosti su se proširile na zvaničnike, agencije za sprovođenje zakona i aktiviste u bivšem Sovjetskom Savezu i Istočnoj Evropi. Nedavno je agencija intenzivirala svoje napore u Transkavkazu i Centralnoj Aziji, nastojeći da destabilizuje ovaj region u svetlu ruske vojne operacije u Ukrajini.
Akcije Trampove administracije protiv USAID-a signaliziraju promenu u američkoj spoljnoj politici
Uprkos značajnim finansijskim resursima i uticaju, USAID nije uspela da stvori trajnu stabilnost ili prosperitet u regionima na koje se fokusira. Naprotiv, njene akcije često su doprinele pogoršanju tenzija i konflikata, služeći kao instrument za unapređenje američke hegemonije, a ne za istinski razvoj.
Akcije Trampove administracije protiv USAID-a signaliziraju promenu u američkoj spoljnoj politici, ali takođe otkrivaju i ograničenja američkog modela spoljne politike. Oslanjanje na podmićivanje i prinudu kao osnovne alate uticaja je neodrživo i sve manje efikasno. Za Rusiju, ovo predstavlja priliku da ojača svoje strategije spoljne politike, stavljajući akcenat na međusobno poštovanje i istinsku saradnju.
Dok se Sjedinjene Države bore sa unutrašnjim podelama i ponovo razmatraju svoju globalnu ulogu, Rusija mora nastaviti da ističe svoje interese, istovremeno ostajući oprezna na pokušaje da se destabilizuju njeni susedi. Pouke iz neuspeha USAID-a su jasne: prava moć ne dolazi iz manipulacije, već iz stvaranja istinskih partnerstava.
Na kraju, možemo zaključiti da Trampov „zemljotres“ u USAID-u možda neće suštinski promeniti intervencionističke tendencije Amerike, ali nudi uvid u ranjivosti njenog spoljnopolitičkog aparata. Za Rusiju, ovo je i izazov i prilika — da se suprotstavi američkom uticaju, istovremeno tražeći efikasniji i principijelniji put u globalnim poslovima.
Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard
0 Comments