Piše: M.K. Badrakumar
Pobeda Donalda Trampa na nedavno održanim izborima, u regionu Zapadne Azije se posmatra uz sve veću dozu zabrinutosti i doživljava kao nagoveštaj da će se Sjedinjene Države stopostotno svrstati uz cionistički projekat Velikog Izraela.
Iako Tramp nije postavio neokonzervativce na pozicije vlasti, to se ne može reći za procionističke aktere. Premijer Benjamin Netanjahu tvrdi da je već tri puta razgovarao sa Trampom nakon izbora i da se „potpuno slažu u pogledu iranske pretnje i svih njenih komponenti“.
Pomenute „komponente“ podrazumevaju da se Netanjahu nada Trampovom „blanko potpisu“ za ubrzanje etničkog čišćenja u Gazi, aneksiju Zapadne obale, nasilne odmazde protiv Palestinaca i, ono najvažnije, prebacivanje rata direktno na iransku teritoriju.
Šta se menja?
Tri događaja u tri dana ove nedelje pokazuju prve znake rastućeg otpora. U ponedeljak, portparol Ministarstva spoljnih poslova Irana, Ismail Bakej, izneo je prvu zvaničnu reakciju Teherana na Trampovu pobedu. On je zauzeo prilično izbalansiran stav rekavši: „Nama u ovom regionu je važno kako se stvarno ponašaju Sjedinjene Države i kakvu politiku vode u vezi sa Iranom i širim regionom Zapadne Azije.“
Važno je navesti kako je Bakej izrazio „oprezni optimizam da bi nova (Trampova) administracija mogla usvojiti pristup usmeren na postizanje mira, smanjiti regionalne tenzije i ispuniti svoje obaveze.“
Bakej je takođe odbacio nedavnu optužbu Vašingtona da je Iran bio umešan u zaveru za Trampovo ubistvo. On je takve optužbe Bajdenove administracije nazvao „pokušajem da se sabotiraju odnosi“ između Teherana i Vašingtona, „postavljanjem zamki koje komplikuju put za narednu administraciju.“
Tadašnji republikanski kandidat za predsednika SAD Donald Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu u Mar-a-Lagu, 26. jul 2024. (Foto: Amos Ben-Gershom (GPO)/Handout/Anadolu)
Bakej je takođe uputio čvrsto uverenje novoj američkoj administraciji da Teheran nastavlja sa nuklearnim programom isključivo u miroljubive svrhe. On je najavio da će Rafael Grosi, predsednik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), stići u Teheran u sredu veče.
Uzevši sve u obzir, njegovi stavovi sugerišu da se Iran nada da još uvek postoji razlika u pogledima između Trampa i Netanjahua. Ključna izjava u ovom kontekstu bila je ona koju je novi američki predsednik vrlo pažljivo sročio u svom govoru nakon pobede, kada je kazao: „Neću započeti nijedan rat. Ja ću zaustaviti ratove.“
Tramp je tokom svoje izborne kampanje izjavio: „Ne želim da naudim Iranu, ali oni ne mogu da naprave nuklearno oružje.“ Teheranske konsultacije sa Grosijem predstavljaju, na neki način, odgovor na ovu Trampovu zabrinutost, što je pametan potez. Odustvo provokacija u stavu Irana služe da ponište alibi za napad na tu državu.
Međutim, „faktor rizika“ i dalje ostaje i prvenstveno se tiče potencijalne iranske odmazde za izraelski napad 26. oktobra. Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamenej je u video snimku koji je drugog novembra objavio iranski državni medij, obećao „razorni odgovor“ na izraelski napad. Moguće je da će period do 20. januara, kada Tramp polaže zakletvu, biti kritičan.
„Detant“ Teherana i Rijada
U međuvremenu, ove sedmice je postalo jasno da su Iran i Saudijska Arabija nastavili da se kreću putem pomirenja, koje se sada manifestuje kao solidarnost Rijada i otvorena podrška Iranu u njegovom sve dubljem sukobu sa Izraelom.
U kontekstu rastućih tenzija u regionu, načelnik štaba oružanih snaga Saudijske Arabije, Fajed al-Ruvaili, posetio je Teheran 10. novembra i sastao se sa svojim iranskim kolegom, generalom Muhamedom Bagerijem. Iranski predsednik Masud Pezeškijan razgovarao je telefonom sa saudijskim princem Muhamedom bin Salmanom u okviru Samita Organizacije islamske saradnje (OIS) i Lige arapskih država koji je održan u Rijadu 11-12. novembra. Iran je uputio poziv Muhamedu bin Salmanu (MBS) da poseti Teheran!
Treba pomenuti dva izuzetno značajna momenta sa Samita u Rijadu, a to su: pod jedan, govor saudijskog princa u kome je upozorio Izrael da ne napada Iran. Ovo je označilo istorijski zaokret Rijada u odnosu na konflikt Teherana i Izraela, ali i odstupanje od normalizacije odnosa sa Jerusalimom koju podržava Vašington.
MBS je istom prilikom dodao da međunarodna zajednica treba da natera Izrael „da poštuje suverenitet sestrinske Islamske Republike Iran i da ne krši njen teritorijalni integritet.“
Obraćanje saudijskog princa Muhameda bin Salmana na Samitu Arapske lige i OIS-a u Rijadu, 11. novembar 2024. (Foto: Ahmed Nureldine/SPA/AFP)
Saudijska Arabija je po prvi put optužila Izrael za izvršenje „genocida“ u Gazi. MBS je liderima koji su se okupili u Rijadu saopštio da je Kraljevina „osudila i kategorički odbacila genocid koji je Izrael izvršio protiv bratskog palestinskog naroda“.
Trampu je stavljeno na znanje da će se suočiti sa potpuno različitim geopolitičkim okruženjem u Zapadnoj Aziji u poređenju sa njegovim prvim predsedničkim mandatom. Trampova „tranziciona ekipa“ još ne otvara svoje karte, dajući Stalnom izveštaju o nacionalnoj bezbednosti uobičajenu izjavu u kojoj stoji da će Tramp preduzeti „neophodne mere“ kako bi „predvodio našu zemlju“ i „snagom uspeo da povrati mir“. Ali, alarmi za uzbunu uveliko zvone.
Ključni stubovi Trampove strategije „maksimalnog pritiska“ protiv Teherana – izolacija Irana i pojačavanje ekonomskog pritiska, uz održavanje snažne pretnje vojnom silom kao faktor odvraćanja – postali su labavi.
S druge strane, masivni iranski balistički napad na Izrael prvog oktobra i kolosalni neuspeh izraelskog vazdušnog napada na Iran dvadeset i šest dana kasnije šalju jasnu poruku širom Zapadne Azije da Izrael više nije dominantna vojna sila kakva je nekada bio. Prosto rečeno, novi „šerif“ je u gradu. Tramp će morati da manevriše posledicama ovog pitanja na obe strane, a pritom će na raspolaganju imati smanjen diplomatski i geopolitički kapital Sjedinjenih Država.
Izolovana Amerika
U svemu tome, važna činjenica koja dodatno komplikuje Trampovu politiku prema Iranu jeste da Teheran sve više produbljuje svoju saradnju s Rusijom. Dok u Evroaziji Sjedinjene Države imaju saveznike, Tramp se u Zapadnoj Aziji uglavnom kreće sam.
Takva izolacija Sjedinjenih Država postala je veoma jasna nakon izjave koju je dao predsednik Redžep Tajip Erdogan, da je Turska, zemlja članica NATO-a, prekinula sve odnose sa Izraelom. Erdogan je ovu vest saopštio novinarima u svom avionu nakon posete Saudijskoj Arabiji. Dakle, postaje primetan regionalni trend koji vodi ka izolaciji Izraela, a taj trend će se, po svemu sudeći, proširiti i produbiti.
Na Samitu u Rijadu, Afrička unija je stupila u saradnju sa Arapskom ligom i OIS-om (Organizacijom islamske saradnje). Strane su potpisale tripartitni sporazum o osnivanju mehanizma za podršku „palestinskoj stvari“, koji će biti koordinisan preko sekretarijata ove tri međunarodne organizacije. Ovaj faktor je uistinu prekretnica (game-changer) i dodatno jača uticaj navedenih organizacija na međunarodnim forumima.
Saudijski ministar spoljnih poslova, princ Fejsal bin Farhan, istakao je da će tri organizacije ubuduće govoriti jednim glasom na međunarodnoj sceni.
Dok se Samit u Rijadu privodio kraju, saudijski princ Muhamed bin Salman je telefonskim putem razgovarao sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. U saopštenju Kremlja se navodi da su dvojica lidera „ponovo potvrdila svoju posvećenost nastavku doslednog poboljšanja i proširenja“ rusko-saudijskih odnosa i da su posebno „istakli važnost nastavka bliske koordinacije u okviru OPEK plusa“ i naveli potrebu da se održi efektivnost i pravovremenost koraka koji se preduzimaju u ovom formatu kako bi se obezbedila stabilnost na globalnom energetskom tržištu.
U vezi sa palestinsko-izraelskim konfliktom, u saopštenju Kremlja je sa zadovoljstvom naglašeno da su „principijelni pristupi Rusije i Saudijske Arabije u pogledu rešavanja pitanja Bliskog istoka u suštini identični.“
Inicijativa MBS-a da intenzivira svoju komunikaciju s Putinom može se razumeti u kontekstu dubokih rezervi Rijada povodom saveza Trampa sa Netanjahuom, kao i strahovanja Saudijske Arabije od mogućeg regionalnog rata, usled pomoći koju Izrael dobija od Sjedinjenih Država. I to Sjedinjenih Država koje će, kako se očekuje, tokom naredne četiri godine čvrsto podržavati ciljeve cionističke politike.
0 Comments