Piše: Zoran Meter

Na američkim predsjedničkim izborima pobijedio je Donald Trump, od ranije poznat kao jedan od najvećih protivnika Kine i pobornika njenom suprotstavljanju po pitanju konkurentnosti Americi pod svaku cijenu. To je najbolje demonstrirao i tijekom svog prvog mandata uvođenjem brojnih carina na uvoz kineskih proizvoda što je umalo pokrenulo trgovinski rat između dviju golemih država i gospodarskih i vojnih velesila, koje, usprkos svemu – i dalje imaju golemu međusobnu trgovinsku razmjenu (iako je ona u brzom padu s obzirom na nastavak Trumpove protukineske politike i tijekom mandata aktualnog predsjednika Joea Bidena, sada već na odlasku).

Sve navedeno uopće ne mora imperativno značiti da će Trump sada ponovo krenuti u dodatno radikaliziranje odnosa s Pekingom (pretpostavljam upravo suprotno, da će, uz politiku podizanja carina na kineske proizvode koju je najavio i koju će vjerojatno koristiti kao sredstvo pritiska na Peking, pokušati pronaći modalitete za nastavak obostrano korisne suradnje u segmentima koji su od interesa Sjedinjenih Država (što je zapravo blisko prijedlogu kineskog vođe Xi Jinpinga još odavno).

Ono što Trumpa mora zabrinjavati možda i više od kineske ekonomske snage i što on dobro zna je brzo rastuća kineska vojna moć. Kako u mornarici (Kina je već pretekla SAD prema broju ratnih brodova ali ne i po ukupnoj tonaži s obzirom na puno veći broj nosača zrakoplova od strane SAD iako se i ta razlika ubrzano smanjuje), tako i u suvremenom raketnom naoružanju – poglavito onom hiperzvučnom u kojem je SAD Kini trenutačno potpuno inferioran. Možda je upravo to i ključni razlog zbog kojeg će Trump, prema mom mišljenju, biti skloniji dogovorima s Kinom nego riskantnim vojnim pritiscima koji bi mogli eskalirati u sukob kojeg nitko od njih istinski ne želi.

Pentagon se opustio: zarada važnija od sigurnosti

Pentagon se sve ovo vrijeme od pobjede u Hladnom ratu nad dotadašnjim najopasnijim suparnikom u svojoj povijesti SSSR-om puno više oslanjao na percepciju goleme moći američke vojske u svijetu nego što je, primjerice, ulagao u hiperzvučnu vojnu tehnologiju ili pak modernizaciju svojih nuklearnih arsenala u sklopu njihove trijade.

Da, razvijao je on nove suvremene zrakoplove 5. generacije, poput F-35, ali pritom je i zanemarivao kadrovsku politiku zbog čega se sad suočava s kroničnim nedostatkom pilota koji radije posao traže u civilnom nego vojnom zrakoplovstvu zbog višestruko većih plaća. F-35 je zapravo puno više unosni izvozni proizvod, svojevrsni statusni simbol kojeg bi u svojim flotama rado vidjele mnoge vojske svijeta ali i za kojeg bi morale odvajati velika financijska sredstva.

S druge strane Kinezi rade sustavno i metodički. Za razliku od ranijih strategija koje su se oslanjale isključivo na masovnosti tj. glomaznosti svojih vojnih snaga poput onih u ljudstvu i oklopu, posljednjih su desetljeća preferirali visokotehnološki razvoj te ga vješto kombinirali s masovnošću (što je najbolje vidljivo upravo u segmentu mornaričkih snaga gdje postoji i veliki broj novih brodova ali i njihova visoka tehnološka opremljenost). Međutim, najveće i gotovo zapanjujuće rezultate Kinezi su postigli u sferi hiperzvuka gdje trenutačno nemaju premca, čak ni u Rusiji, iako je i ona u tom segmentu naoružanja postigla veliki napredak.

A2/AD i Dong-Feng 26B kao kineski aduti

Koliko je Kina vojno ojačala i koliko to prijeti američkim obrambenim interesima u Indopacifiku, prije svega u Južnom Kineskom moru i zoni Tjavana, možda najbolje govori vojni analitičar američkog medija The National Interest Brandon J. Weichert u svom tekstu od 18. listopada, u kojem navodi kako je dominacija velikih površinskih ratnih brodova, poglavito nosača zrakoplova, sve više ugrožena naprednim sustavima američkih suparnika. Tu ističe upravo Kinu i njene sustave A2/AD i druga sofisticirana oružja, kao što je kineski Dong-Feng 26B, koji predstavljaju značajan rizik za skupe američke platforme – prije svega nosače zrakoplova.

Pritom komparira cijene pa navodi kako najnoviji američki nosač zrakoplova klase Ford košta 13 milijardi dolara, plus stotine milijuna dolara godišnje za održavanje, a i da su brojniji nosači zrakoplova klase Nimitz , iako stariji od klase Ford , također vrlo skupi.

S druge strane Kinezi, za djelić cijene, proizvode svoju raketu Dong-Feng 26B koja može ili potpuno potopiti nosač zrakoplova ili jednostavno uništiti njegovu pilotsku palubu, čineći ga  beskorisnim u borbi.

„Nosač je primarno sredstvo američke projekcije moći. Njegov nedostatak ili ograničenje ostavlja kritičnu prazninu u američkim vojnim sposobnostima. To je strateški jaz koji suparnik poput Kine može lako iskoristiti,“ – navodi autor.

Ali nisu samo nosači zrakoplova ranjivi na rastuće kineske protubrodske sposobnosti, već i ostali površinski ratni brodovi.

Kineska vojska razvila je rastuću skupinu hiperzvučnog oružja koje planira lansirati protiv nadolazećih američkih ratnih brodova. Kakvu god obranu ti ratni brodovi imali od konvencionalnih protubrodskih projektila, ne postoje poznate protumjere na američkim ratnim brodovima za zaštitu od ovih hiperzvučnih sustava, tvrdi on dalje.

Upozorenje iz Ukrajinskog rata

Svijet je već vidio asimetrične rizike za velike površinske ratne brodove u Ukrajinskom ratu. Potopljena je “Moskva“, ruska krstarica klase Slava i vodeći brod ruske crnomorske flote. Potopio ju je ukrajinski dron u gluho doba noći dok je još bila usidrena. Slični napadi bili su usmjereni i na nekoliko drugih ruskih ratnih brodova nakon toga.

Isti autor u navedenom američkom mediju ovu temu razvija i dalje u svom tekstu od 3. studenog.

Podsjeća kako kineska vojna strategija uključuje potencijalno potapanje američkih nosača zrakoplova kako bi dominirali u sukobu na Tajvanu, kao je gore spomenuti kineski admiral Lou Yuan sugerirao 2019., oslanjajući se na ideju da bi američki gubici spriječili daljnje uplitanje SAD-a.

Međutim, takva akcija ne samo što bi uništila američku mornaricu, ubivši tisuće vojnika i koštala milijarde, već bi mogla izazvati i nuklearnu eskalaciju. Američki čelnici bili bi prisiljeni odgovoriti odlučno, možda i ekstremnim mjerama, riskirajući globalnu katastrofu.

Ovo strateško kockanje Kine, računajući na suzdržanost SAD-a u scenariju s velikim brojem žrtava, može podcijeniti američku predanost održavanju svog položaja i zaštiti saveznika.

Hoće li izbiti sukob svih sukoba – rat između Kine i SAD-a?

Dok ratna groznica zahvaća prijestolnice velikih svjetskih sila, mnogi se pitaju kada će izbiti najveći sukob od svih – rat između Kine i Sjedinjenih Država oko sudbine malog, demokratskog Tajvana.

Dalje autor opisuje što bi bilo da do tog rata ipak dođe, iako ga neki odbacuju s pozicije činjenice da bi bio preskup za obje strane.

Dakle, u ratnom scenariju Sjedinjene Države bi vjerojatno rasporedile svoju najmoćniju pomorsku platformu, nosače zrakoplova. Kako to Kina zna, veći dio desetljeća proveli su u izgradnji svojih  sustava protiv pristupa/uskraćivanja područja (A2/AD)  diljem regije kako bi se bolje obranili od prijetnji američkih brodova.

Ove mreže A2/AD namijenjene su držanju američkih snaga nosača izvan horizonta, daleko od bilo koje potencijalne zone sukoba, dovoljno dugo da se omogući kineskim snagama da grubo napadaju svoju nagradu, kao što je Tajvan.

Potapanje dva nosača zrakoplova

Još 2019. godine, admiral mornarice Narodne oslobodilačke vojske (PLAN) Lou Yuan, jedan od najvećih jastrebova čelnika kineske vojske,  rekao je  da bi najbolji način da se “riješi” tajvanska kriza u korist Kine bio da se potope “dva američka nosača zrakoplova”. Admiral Lou je dalje objasnio: “Ono čega se Sjedinjene Države najviše boje je uzimanje žrtava. Vidjet ćemo koliko je Amerika uplašena.”

Potapanje dvaju nosača američke mornarice uzrokovalo bi više od 10.000 smrtnih slučajeva, ogroman gubitak opreme i desetke milijardi dolara izgubljenih kao rezultat toga.

Štoviše, slike dva potopljena američka nosača (ili čak samo zapaljenja i oštećenja) bile bi dovoljne da Kina uvjeri velik dio Globalnog juga da odustane od podrške američkom dolaru i pomogne u stvaranju potpuno novoe globalne valute BRICS. Uostalom, slika američkih nosača aviona uništenih kineskim oružjem bila bi krajnji simbol kraja američke moći.

Užasan izbor za Ameriku

Činjenica je da Kinezi,  sa svojim A2/AD sustavima , vjeruju da imaju konačno sredstvo odvraćanja od raspoređivanja moćnih američkih nosača u njihovom bliskom okružju. Američki čelnici razumiju vrstu prijetnje koju ti A2/AD sustavi predstavljaju skupim i velikim ravnim brodovima.

U Pekingu računaju da Amerikanci neće htjeti ni riskirati te skupe sustave. Ako se mreže A2/AD ne mogu uništiti, Washington bi držao nosače u pričuvi, zamjenjujući ih manjim površinskim ratnim brodovima i podmornicama. Iako su opasne, kineska vojska misli da se može nositi i s tim prijetnjama.

Izbjegnite ovu stvarnost pod svaku cijenu

Međutim, uništenje ili oštećenje nosača koji ubija i ranjava tisuće mornara vjerojatno bi izazvalo snažnu reakciju Amerikanaca. Naravno, ako Amerikanci ne budu mogli rasporediti svoje snage dovoljno blizu da uzvrate udarac Kini zbog tih A2/AD sustava, onda će Amerikanci izgledati još nemoćnije. Tada  na scenu dolaze  stvari poput nuklearne odmazde.

I tada počinjemo biti vrlo mračni.

Iskreno govoreći, niti jedan američki političar ne bi si mogao priuštiti da ne učini ništa pred takvim pokoljem. Dakle, iako bi Kinezi mogli poraziti američke brodove, Amerikanci bi odgovorili tako snažno da bi Kinezi zbog toga teško patili.

Međutim, nemojte sumnjati da je sadašnje vodstvo u Pekingu dovoljno odlučno da riskira takav ishod, poglavito jer misle da Amerikanci nemaju kapacitet ili volju zaštititi svoje navodne interese kada je u pitanju držanje Kine na rubu, zaključuje američki analitičar s kojim se teško ne suglasiti.

Jer Peking je krajnje ozbiljan kada je riječ o zaštiti svojih nacionalnih interesa, prije svega u zoni Tajvana kojeg smatra svojim nedjeljivim teritorijem i oko kojeg je uvijek nervozan kada se oko njega “petljaju” vanjske sile demonstrirajući navodnu odlučnost u zaštiti demokracije ili prava plovidbe koju Kina, kada je riječ o Tajvanskom tjesnacu, nikome ne bi niti uskraćivala po pitanju prolaska trgovačkih ili putničkih brodova.

Ali to su već teme kojima će se morati baviti buduća američka administracija na čelu s Donaldom Trumpom i o kojima će nedvojbeno ovisiti izgled američko-kineskih odnosa za dugoročno razdoblje.

Uvertira u WW3: Kina razradila plan uništenja američkih nosača zrakoplova; SAD praktički nemoćan