Piše: Abdel Bari Atwan
Sada znamo zašto je Mohammad Deif, vođa Hamasovog vojnog krila u Pojasu Gaze, nestao iz vidokruga javnosti nakon kampanje ‘Mač Jerusalima’ prije skoro dvije godine. Pravio je planove i pripremao se za kontraudar protiv Izraela. U subotu se pojavio zajedno sa glasnogovornikom Hamasa ‘Abu-Obaidom’ kako bi to objavio.
Proglasili su početak ‘Operacije al-Aksa poplava’, opisujući je kao bitku za okončanje najduže okupacije na planeti. Hiljade raketa su ispaljene u roku od nekoliko minuta, zbunivši tako popularne izraelske sisteme protivvazdušne odbrane, dok su palestinski borci otpora izbili iz opkoljene teritorije kako bi jurišali na izraelska naselja u omotaču Gaze.
Slike operacije objavljene na društvenim mrežama bile su zapanjujuće: tenkovi Merkava u plamenu; njihovi izraelski okupacioni vojnici se izvlače i mole za milost; Izraelski doseljenici bježe u panici, a njihovi pozivi za pomoć ostaju bez pažnje. U trenutku pisanja ovog teksta, prijavljeno je više od 100 Izraelaca (sada ih ima više od 700), hiljade ranjenih, a desetine zarobljenih da bi se iskoristile kao moneta za pregovaranje za oslobađanje palestinskih zatvorenika koje drži Tel Aviv.
Uticaj na moral izraelske elite i javnosti bio je ogroman. Političkim, sigurnosnim i vojnim institucijama u zemlji zadat je najveći udarac u posljednjih 50 godina, od oktobra 1973. godine. Kada vojska rangirana kao četvrta najmoćnija na svijetu ne može spriječiti ili reagovati na ciljanje navodno sigurnih doseljenika u Izraelu ‘pravo’, to je znak ozbiljnog pada.
Bez obzira na to kako će se događaji odvijati u narednim danima i sedmicama, otpor je ostvario ogromnu pobjedu. Ovo je dug rat. Izrael može pokrenuti smrt i uništenje ogromnih razmera, ali neće sam izaći neozlijeđen. A ako eskalira u regionalni rat na više frontova, napisano će biti jasno na zidu.
Misao, planiranje i upravljanje koji su ušli u ovu operaciju poklapaju se sa svime što se uči na vrhunskim svjetskim vojnim akademijama. Kada su video snimci boraca koji treniraju za nju objavljeni na društvenim mrežama, ismijali su ih Izrael i njegovi ‘normalizirani’ arapski saveznici. Toliko o svim onim diplomcima Sandhursta i West Pointa. Mohammad Deif nikada nije polagao nikakvu vojnu titulu, ali zaslužuje čin ‘generala’ daleko više od bilo kojeg od komandanata arapskih vojski koji imaju velike medalje i prekomjernu težinu koji rade samo malo više od insceniranja parada i zarađuju korumpirane provizije za poslove s oružjem.
Zapamtite datum — 7. oktobar. To može označiti istorijsku prekretnicu u arapskom svijetu, od perioda pokornosti, predaje, normalizacije i zabluda o neprijatelju kao zaštitniku, do perioda dostojanstva i oslobođenja: u ovom slučaju, potpunog oslobođenja Palestine.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu proglasio je ratno stanje, zaprijetio razornim odgovorom i pozvao rezerviste svoje vojske. Ali šta može da uradi, a da već nije uradio? Ubiti još stotine nevinih civila u Gazi ? Ne bi bilo prvi put. Ali ovaj put bi to moglo izazvati razornu reakciju koja seže čak do Tel Aviva, Haife i Jerusalema.
Palestinski islamski džihad pridružio se Hamasu u ovoj bitci, kao i sva krila oružanog otpora glavnih palestinskih frakcija. Brigade otpora na Zapadnoj obali – u Dženinu, Nablusu, Tulkaremu i potencijalno Hebronu – su inspirisane i, sa svojom solidnom osnovom narodne podrške, počele su da se pridružuju borbi. I ne može se isključiti da će komponente osovine otpora u Libanu i Siriji, pa čak i Jemenu i Iraku, to učiniti i u dogledno vrijeme, ako ne i prije.
0 Comments