Piše: Srđan Perić*

Bez obzira na ideološke razlike, ali i drugačije razumijevanje naše prošlosti; sadašnjosti i poželjne budućnosti u odnosu na Jakova Milatovića, opšti interes je da on funkciju predsjednika obavlja na što je moguće bolji način. U duhu dobre namjere, evo liste od pet stavki koje bi, po mom mišljenju, valjalo da koriguje, ako namjerava postavljati nove i toliko potrebne standarde političkog djelovanja i komunikacije:

– Ako želi da ga svi ili makar velika većina građana osjeća svojim predsjednikom mora prestati da se suštinski obraća samo onom dijelu zajednice koji misli da ga je glasao i koji bi to učinio i u budućnosti. Po Ustavu, on predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu – pa i one djelove društva koji mu nisu ideološki bliski.

– Predsjednik teba da izađe iz stranačkog života, odnosno iz partije – time bi pokazao da postavlja novi, a ne nastavlja stari trend tridesetogodišnje vlasti. Taj otklon je makar u naznakama davao – sada šalje sasvim drugačije poruke. U suprotnom, gomilaće političku moć koja bi mogla biti put ka vlasti jednog čovjeka – što nerijetko završi u samovolji. Ujedno, tako će pojačavati distancu u odnosu na građane koji su daleki u političkom razmišljanju od njega.

– Bilo bi poželjno da njegove izjave imaju dozu samopropitivanja, a ne ekskluzivne tvrdnje. Potrebno je da bude otvoren za stavove građana – ne da zaključuje u njihovo ime.

– Poželjno je da bude otvoreniji za kritike. Nebitan je njihov motiv – svaka kritika je prilika da sebe sagleda i bude bolji. Saglasno tome, sa mjesta na kome se nalazi, mogao bi promovisati skromnost kao dobar model u političkoj komunikaciji. Razmetanje titulama i ličnim značajem ga neće učiniti bližim građaninu.

– Ukoliko njegovi savjetnici još nisu ovladali protokolom, nije problematično da neko ko se bavi tim poslom, a u sistemu je, nauči te ljude – nije strašno nešto ne znati (u krajnjem, oni su novi na tim pozicijama), ali je nepametno ne učiti. Ujedno, savjetnički tim treba da mu pomogne da njegova riječ ima potrebnu mjeru – kako u učestalosti, tako i u značenju.

Mada je predsjednik ustvrdio da je Crna Gora 2020. godine postala demokratska – nažalost, ona nije iskoristila smjenu vlast za ključni iskorak u tom pravcu. Ona je i dalje hibridni režim (nalaz Freedom House) u kome su građani sada slobodniji nego ranije da govore šta misle – do granice dok njihov kritički stav nije uticajan. Međutim, i dalje imamo meki pritisak na neistomišljenike, nemamo otvorene liste i političke partije suspenduju Ustav i zakone u mnogim segmentima: od glasanja neustavnih zakona, preko korišćenja “institucionalne prednosti”, pa sve do nastavka partijskog zapošljavanja. Predsjednik države ima neposredan legitimitet dobijen na izborima, time ima dovoljno autoriteta da utiče na ove procese. Za početak, bilo bi poželjno da javno označi ovakve prakse neprihvatljivim.

Ujedno, on se može pozvati na činjenicu da je osvojio blizu 60% glasova na predsjedničkim izborima kad brani određen stav, ali isključivi argument visokih procenata po pravilu završava demostracijom sile – verbalne, političke, vremenom može i fizičke.

Da bi Crna Gora bila pravednija i efikasnija sa harmoničnim unutrašnjim odnosima svako od nas mora učiniti određen napor. Nekad djelom, nekad riječju. Ovo je pokušaj riječju.

* Srđan Perić je jedan od osnivača političke organizacije Preokret. Tekst je izvorno objavljen na njegovoj FB stranici