Ostajem tamo odakle ne mogu krenuti. Jer nemam gdje ići. Ne mogu biti onaj koji nisam zbog onoga što jesam.  Dosta je bilo lutanja. Tražanje svog mišljenja koje je rasuto kao talas po umornom moru, koje udara od stijene. Koje kvasi ali ne povređuje. Gotovo da neće ni trag ostaviti jer je naviklo.

Teško je vjerovati u bolji život. Još teže naći ga. Njega imaš ili nemaš. Obično je to period života kada shvatiš da si zadovoljan. Onda kada postaneš zadovoljan budeš I srećan. Jer sreća je takva, imaš je kada je shvatiš I razumiješ. Ne bježi od sebe, života I dana, iskoristi ih. Izađi iz zone komfora.

Potrudi se da kreiraš život. Ono što imaš često je preživaljavanje. Onda kada znaš sve to, svejstan si svega, zašto opet radiš po starom. Nije do okolnosti ni do vremena, ovo je naše vrijeme. Ne vrijedi ni prošlo ni buduće već ovo. Jedino I pravo. Trenutak kada sam shvatio šta želim, bio je čudan, šesto čulo mo je govorilo kako. U trenutku mi se činilo kako ću, međutim, uradio sam suprotno, nijesam pogriješio, nijesam otišao. Karta neće  propasti. Sada bar znam da daljine dođu ovdje kada ih nadmudriš svojim uspjehom I životom. Ne moramo ići u Evropu ona će doći kod nas.

Pođeš li negdje promijeniće te svijet I ako ne želiš to, potpuno. Promijeniš li sebe malo, radiš to za svoje dobro.

Ne traži sreću gdje je nema I ne gubi je gdje je ima!

Polako sa spavanjem, svakako prespavaš dobar dio života, imaćemo kada za to. Hajde da stvaramo, hadje da živimo. Govorio sam sebi nesebično. Kao dijalog između dva bića na ramenima, anđelčića I đavolčića, jer oboje nije spremno za velike stavri, velike stavri su samo na nama.

Razmišljao sam o peronima, oni su kao kraj svijeta, ako to I postoji. Mada sve postoji onoliko koliko smo spremni da vjerujemo u to. Međutim, da sam gledao u nebo, šta bi bilo? Zar svaki avion zna put natrag. Može li da pogriješi? Koliko dobro put vodi nazad. Ako na tom putu ne zalutamo. Jer posle putovanja ne ostajemo isti.

Otkažite kartu, ostajem! Tamo ne vrijedim koliko znam, već koliko mogu.

Razlozi su kao izgovori, naći ćeš jedan više za ono što želiš. Takvo je vrijeme da opravadamo sve ono što želimo da bude takvo. Čak I pod cijenom da zloupotrijebimo svoju inteligenciju, jer mi tako želimo.

Defintivno, jedna stvar ostaje. Uvijek ćeš naći razlog više da razmisliš opet. Sve bi drugo bilo suvišno govoriti. Ovo nije fikcija. Svjedok mi je život. Otkazao sam kartu prije nego što sam se predomislio.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.