Ovaj tekst posvećujem onima koji su ostali ali i onima koji su otišli. Zašto svima? Iz razloga jer su se svi jednom nasli u dilemi da li da ostanu ili da odu. U ovom momentu sam i ja jedna od njih. Biti ili ne biti.

Krećem da se pakujem. Razmišljam šta mi sve treba ali kao da je bitno da li ću nešto zaboraviti, samo da što prije krenem poslije će sve biti lakše. Bježim od svakodnevnog haosa i problema, ne mogu više ovaj pritisak i ovu trku da izdržim. Svi samo žure, traže, niko nije srećan, zadovoljan.. ,, Tesko je; bolestan sam; nemam posao“, samo negativne razgovore možemo da čujemo.

Kako smo živjeli ranije kada nije bilo interneta, pametnih telefona, kada smo morali da pješačimo po nekoliko km da bismo nekoga vidjeli. Možemo li opet da vratimo to vrijeme? Ne treba nam mnogo, samo da smo srećni, a sve ostalo ćemo vremenom postići.

Stojim na ulaznim vratima sa rancom na leđima. Dokumenta, par stvari i to je to. Svakako me čeka sve organizovano na meni je samo da krenem. Okrećem se još jednom da bacim pogled na ono što ostavljam. Kreću mi suze, noge su mi se oduzele i kao ukočena stojim na pragu kuće. Prolaze mi slike kroz glavu šta je sve prošlo u tim prostorijama. Zar može svaka tuga i bijes da prođu ako odem? Sve će biti sjajno i bajno i novom okruženju, ali par dana dok traje nasa mladalačka euforija. Međutim, osjećanja koja su u nama ne mogu da nestanu kao dlanomod dlan, ona su u nama gdje god da smo mi. Ne možemo promijeniti ništa ako samo pobjegnemo od problema već treba da se suočimo sa njima. Ne treba da budemo kao većina, naprotiv, ponašajmo se onako kako mi to želimo pa čak iako je suprotno od onoga što se očekuje od nas, ako će nas to učiniti i na trenutak srećne.

Spuštam ranac. Ne idem ja nigdje. Ovo je moj grad. Moja zemlja. Gdje god da odem gledaće me kao stranca. Zato OTKAŽITE KARTU, OSTAJEM. Kako god da je, ovde sam svoja na svome.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.