OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovdje grije…

Vjerovatno se svako od nas nekada našao pred onom dobro poznatom hamletovskom dilemom. Otići ili ostati – pitanje je sa kojim se posljednjih godina suočava veliki broj mladih ljudi u našoj državi.

Nažalost, odlazak iz Crne Gore je postao česta pojava u našem društvu. Glavni razlog je potraga za boljom egzistencijom i sistemom koji će mladima pružiti bolje prilike za napredovanje. Iako sam potpuno svjesna  nezavidne situacije u kojoj se svi nalazimo, pokušavam da pronađem razloge za ostanak i put kojim ću nastaviti da idem ka svojim ciljevima. Mislim da, prije svega, moramo shvatiti da je naš put isti, gdje god bili, i da ni tamo negdje neće biti gladak i savršen. Možda će ovdje biti kršan poput Lovćena, ali veličanstven i beskrajan poput Jadranskog mora. Možda bi najlakše bilo otići tamo gdje su uslovi bolji, ali uspjeh je veći ako ga ostvarimo tamo gdje je teže. Kažu da je svrha života znati uživati u nesavršenostima onoga što imamo. Moramo iskoristiti svoje talente, boriti se za svoje želje, uporno ići ka svojim ciljevima – bez bez obzira na to gdje se nalazimo. Ako pogledamo malo bolje, u našoj Crnoj Gori i nije sve tako crno. U poređenju sa razvijenim zemljama, u našoj državi su sve vrste usluga jeftinije i pristupačnije. Naravno, potrebno je unaprijediti sistem koji će omogućavati mladima da se zaposle i razvijaju svoje talente. Iako je Crna Gora mala država, mislim da svako od nas, uz malo truda i upornosti, može pronaći prostor za sebe. Toliko mala da ćemo često nailaziti jedni na druge, poznavati se i pozdravljati, biti podrška jedni drugima. A tu su i sve naše uspomene na djetinjstvo, porodica i prijatelji, sve ono što će nam nedostajati ako odlučimo da odemo. Možda ćemo biti zadovoljni na poslovnom planu, ali ćemo postati samo stranci koji su iznutra prazni.

Miloš Crnjanski je napisao da nema sreće van onog mjesta gdje smo proveli djetinjstvo i gdje smo se rodili. Moramo promijeniti svijest o tome da smo ovdje samo zato što moramo biiti. Ja ću biti ovdje jer ne želim otići. Kažu da ljubav prema domovini ne poznaje polovičnost: ili ćemo uraditi sve za nju, ili nećemo uraditi ništa. I, ne pitajte šta vaša zemlja može učiniti za vas. Zapitajte se šta se vi možete učiniti za vašu zemlju.

****************

Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu “Otkažite kartu, ostajem”. Svaki pristigli esej objavićemo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na društvenim mrežama. Eseje objavljujemo u autentičnoj formi, s tim što su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramatičke i pravopisne greške i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja biće novčano nagrađena.