Piše: Goran Danilović

Gledati u budućnost i raditi za nju obaveza je koja se politički neće isplatiti sjutra, ali jednom hoće, i to svima.

Strpljivo i uporno graditi pomirenje ne može biti uzaludno, samo je jako naporno i podrazumijeva dnevno sudaranje sa političkim polusvijetom koji nikada ne odustaje. Ogromna je količina neznanja ali i zluradosti od koje se lagodno živi.

Đukanovićeva praktična i iz ličnih razloga isforsirana kampanja započeta pod “stare dane” i na kraju burne karijere koju su obilježile svađe, laži i sukobi nije donijela nikako dobro. Graditi navodni crnogorski identitet značilo je razgraditi Crnu Goru nastajalu vjekovima na raznolikosti i mnoštvu identiteta, a posebno, zatrti svaki trag onom dualitetu crnogorsko-srpskom koji je čuvao kao zajednicu od davnine.

U nedržavničku, zlokobnu i primitivnu namjeru kojom se štiti samo svoje i razara sve zajedničko, decenijama se uplelo i zamrsilo zlo agresivnog neznanja, poluistina, histererije, besomučnog laganja, prekrajanja istorije, političkih biografija i čega sve ne.

Mudrom politikom i dobrim namjerama u doglednoj budućnosti možemo umiriti Crnu Goru, ali ne utukom na utuk nego makar usporavanjen onog čuvenog istorijskog klatna koje nas svakih poka vijeka s jednog kraja nepameti odnese ne drugi kraj istoga.

Moramo da čuvamo davno zaokruženi identitet Crne Gore koji je otvorio prostor za identitete svih naroda koji u njoj žive.

“Rat” u porodicama mora prestati ili ćemo svi izgubiti.

Šizofreno cijepanje jednog narodnog bića učiniće nas nesposobnom zajednicom. Razlike nikada ne treba skrivati jer je to povratak u boljševizam. Samo nam trebaju pristojne politike i pristojni pojedinci da te razlike iznesu kao darove, a ne kao prokletstva.

Za početak, ali i do kraja; pravda i pravičnost su najbolje rješenje.

Nije problem u tome šta i kome pjevamo nego jesu li nam i dalje tuge zajedničke.

*Autor je predsjednik Ujedinjene Crne Gore