Nakon više od decenije rada u novinarstvu danas mi se dogodila krajnje neprijatna situacija. Imao sam osjećaj kao da nešto “kradem”. Naime, kao mnogo puta ranije i danas sam bio gost Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS). U tom državnom organu, koji funkcioniše u okviru Uprave prihoda i carina Crne Gore, nalazi se dokumentacija o svim kompanijama registrovanim na teritoriji Crne Gore. Godinama unazad u CRPS sam dolazio kako bih podnosio zahtjeve na osnovu Zakona o privrednim društvima i izvršio uvid i kopirao dokumenta vezana za određene kompanije. Obično se radi o nekim sumnjivim privrednim društvima, koja se povezuju sa kontroverznim licima i osobama iz Crne Gore i inostranstva, koje imaju veze sa organizovanim kriminalom i milionskim pranjem novca.

U CRPS me dočekala mlađa službenica, koja mi je kazala da je tokom prošle godine došlo do promjene Zakona o privrednim društvima i da više nemamo pravo da kopiramo dokumentaciju na osnovu Zakona o privrednim društvima. To pravo možemo jedino da ostvarimo putem podnošenja zahtjeva za slobodan pristup informacijama, naravno uz brisanje ličnih podataka. Sa druge strane, pozivanjem na Zakon o privrednim društvima, uz uplatu takse od pet eura po traženoj kompaniji i pisani zahtjev, može isključivo da se izvrši uvid u originalna dokumenta u bazi CRPS.

S obzirom da nisam imao alternativu, putem koje bi mogao da utvrdim identitet osoba u traženoj kompaniji, prihvatio sam da na osnovu uvida u originalne spise dođem do podataka. Platio sam taksu za tri povezane kompanije od ukupno 15 eura i napisao sam tri zahtjeva. Službenica CRPS mi je, ljubazno i relativno brzo, omogućila uvid u dokumenta koja su se nalazila u elektronskoj bazi.

Tu su počeli problemi za mene, ne računajući neprijatno iznenađenje vezano za zabranu kopiranja spisa na osnovu Zakona o privrednim društvima.

Nisam dobio stolicu da sjednem dok sam vršio uvid u dokumentaciju (doduše ponuđena mi je stolica tek nakon što sam bio pri kraju uvida), čitao sam podatke preko pulta – sa ekrana koji je samo okrenut ka meni, dok je dokumenta brzo prelistavala službenica, tako da dobar dio podataka nisam ni mogao da pročitam.

U jednom trenutku sam uzeo hemijsku olovku i krenuo da zapišem na papiru broj pasoša, matični broj i adresu lica, koja su navedena kao vlasnici spornih kompanija. To je jedini način na koji sam mogao da utvrdim njihov identitet. Naravno ti podaci se shodno Kodeksu novinara/ki Crne Gore ne objavljuju, ali ih novinari istraživači koriste za rad i za istraživanja. U trenutku kad sam krenuo da zapisujem cifre, službenica je kazala: “Gospodine ne možete to da radite. Zabranjeno je prepisivanje ličnih podataka”. Pitao sam – kako može da bude zabranjeno upisivanje bilješki tokom uvida u spise predmeta, na šta sam dobio odgovor da je to zabranjeno i da službenici CRPS imaju takvo naređenje od uprave, iako pravilo zabrane upisivanja bilješki ne postoji doslovno u nijednom od zakona.

Nisam htio u potpunosti da se pomirim sa takvim pravilom, pokušao sam u nekoliko navrata tajno da zapamtim i zapišem podatke, putem kojih jedino mogu da se utvrde identiteti vlasnika kompanija registrovanih u Crnoj Gori. To je primijetila i službenica koja me ponovo upozorila, tako da sam u tim trenucima imao osjećaj kao da nešto pokušavam da ukradem i da me u toj prostoriji državnog organa gledaju praktično kao “lopova”.

Nakon takvog događaja, zapitao sam se kako je moguće da neko ko istražuje organizovani kriminal i korupciju i pranje milionskih iznosa može da postane “lopov” zapisanjem podataka u svom notesu. U takvu neprijatnu situaciju, i mene i službenike CRPS, doveli su nas donosioci odluka u Crnoj Gori, koji su promijenili Zakon o privrednim društvima, kako bi sakrili malverzacije, koje otkrivaju novinari istraživači.

Taj zakon je promijenila prethodna Vlada, na čelu sa premijerom Duškom Markovićem, a danas ga primjenjuje nova vlast, umjesto da ga mijenja i ne opstruira njime borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. U Crnoj Gori nema puno novinara istraživača, koji istražuju poslove kriminalaca na visokim pozicijama u društvu, tako da ovakve opstrukcije predstavljaju udar na istraživačko novinarstvo i na pravo javnosti da zna.

Vladimir Otašević

Napomena: Tekst je izvorno objavljen na autorovoj FB stranici, odakle ga prenosimo uz njegovu saglasnost.