Imena druga, sistem isti

by | nov 10, 2021 | Analize&Mišljenja | 0 comments

Muzički centar Crne Gore troši ogromni novac za gostujuće muzičare, uglavnom iz Srbije, iako u Crnoj Gori postoje muzičari koji imaju sve profesionalne reference da sviraju te koncerte. I ja sam jedan od tih muzičara koji ni sada ne mogu svirati u simfonijskom orkestru.

Malo pojašnjenje šta znači svirati u orkestru: svako ko završi Muzičku akademiju sposoban je da svira u simfonijskom orkestru. Repertoar za orkestar je neuporedivo lakši od repertoara za solistički koncert i koncert kamerne muzike. Da bi npr. harfista bio spreman za koncert sa orkestrom potrebno je u zavisnosti od programa i drugih obaveza nekoliko dana do najviše nekoliko nedjelja da se taj program pripremi. Mnoga djela se mogu čitati s lista već na prvoj probi. Moj prvi koncert sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom sam imala sa 17 godina i to je bilo za njihovu prvu godišnjicu a prethodno sam sa samo 15 godina svirala u Crnogorskom kamernom orkestru. Za razliku od koncerta sa orkestrom, za solistički koncert su potrebni mjeseci pripreme kojima prethode godine redovnog vježbanja.

Nakon što sam diplomirala na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu 2013-e, u 21-oj godini života, izvela sam više solističkih koncerata i obavila sam pripravnički staž u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Posle toga su me angažovali samo honorarno, po koncertu. Nisam čak ni na mjesec dana mogla dobiti ugovor već bi me platili nekoliko proba i koncert. Znam da je to bio ceh koji sam platila jer nisam bila član niti simpatizer prethodnog režima.

Prije šest godina sam otvorila klasu harfe i kao jedina profesorica harfe uspjela da zasnujem stalni radni odnos u muzičkoj školi. Sada, kada je ,,osvježilo’’ očekivala sam da ću moći honorarno da sviram sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom i da ću moje učenike upoznati sa radom u orkestru. Međutim, dobila sam odgovor od Muzičkog centra da su isplanirani svi gostujući muzičari za cijelu sezonu 2021/2022. Ne razumijem koja je ekonomska logika da se potroši bar hiljadu eura na putne troškove, smještaj, dnevnice i honorar za nekog od mojih kolega/koleginica iz regiona iako sam tu u Podgorici ja koja imam sve profesionalne reference i za mene nemaju gore pobrojane troškove osim honorara. Po zakonu domaći državljani treba da imaju prednost ali izgleda da je i taj član zakona samo mrtvo slovo na papiru.

Pretpostavljam da je i ovaj tretman ,,nagrada’’ zbog toga što sam u januaru javno povukla potpis podrške koji sam dala jula 2020-e kolaciji ‘Crno na bijelo’. Nisam željela da postanem član nijedne od partija koje su me odmah nakon toga zvale da im se priključim jer sam javno objavila da se neću priključivati nijednoj partiji. Među tim partijama koje sam odbila bio je i Pokret za promjene. Sadašnji menadžment Muzičkog centra pripao je ,,po dubini’’ PzP-u i oni su postavili svoje ljude.

Željela sam samo da se bavim svojim poslom i da ne budem član nijedne stranke ali izgleda da je to neoprostiva sloboda u ovoj zemlji. Na kraju, jako je ružno licemjerje i ove nove Vlade koja je navodno racionalizovala troškove i ,,demontirala sistem’’. Na ovom primjeru se vidi da je to neistina i da je sistem ostao isti a samo su druga imena došla. Partijski interesi su iznad građanskih prava.

Milica Kankaraš

Harfistkinja i prof.harfe

0 Comments

Submit a Comment