Autor: Feđa PAVLOVIĆ

U potrazi za rješenjem kojim bi se prevazišla najapsurdnija od svih naših podjela – podjela na državnu zastavu i trobojku stare kraljevine – sasvim se neopravdano zanemaruje autohtona (i ako ćemo iskreno, najljepša) crnogorska zastava: krstaš-barjak.

To je jedina zastava kojom se mahalo i na litijama i na komitskim skupovima — jedini simbol u kome obje zaraćene strane u tekućem kulturkampfu prepoznaju svoje crnogorstvo.

Ako tražimo zajednički simbolički prostor u kome će se moći sresti dva radikalno suprostavljena i po mnogo čemu međusobno isključiva doživljaja crnogorskog identiteta, taj nam prostor danas nudi krstaš-barjak.

Možda je to tako zato što se radi o označju koje u osnovi nije dvorsko nego vojno — dakle, ne veže se za ovu ili onu političku elitu, koliko za narod koji je u Veljem ratu pod tom zastavom jurišao u boj na Fundini i na Vučijem Dolu. U kontekstu te državotvorne tradicije, značenje krsta na krstaš-barjaku je sekularizovano, baš kao što je to slučaj sa krstom na zastavama mnogih drugih sekularnih i multikonfesionalnih evropskih država (Britanija, Grčka, Danska, Švedska…).

Krstaš-barjak danas nije simbol hrišćanske vjere, već je to simbol nasljeđa vjekovne slobodarske borbe, koje oba pola crnogorske javne sfere, ‘njegoševska’ i ‘brozovska’ Crna Gora, osjećaju svojim.

Napomena: Tekst je izvorno objavljen na autorovoj fejsbuk stranici, odakle smo ga preuzeli uz autorovu saglasnost. Naslov je dao PCNEN.