Benefiti koje propagiraju pristalice legalizacije rekreativne marihuane kažu da će to dodati milijarde ekonomiji, stvoriti desetine hiljada radnih mesta, osloboditi oskudne policijske resurse i zaustaviti ogromne rasne i klasne razlike u sprovođenju uživaoca opojnih droga. Samo dvadesetog aprila , kad je nazvanični dan proslave kanabisa, u Sjedinjenim Americkim Drzavamo je prodato više od osam miliona kila kanabisa u vrijednosti od 1,2 biliona dolara.

SAD su jedna od država koje su samostalno donijele odluku da u potpunosti legalizuju kanabis prije odluke UN, jedna od država koja spade u tu kategoriju je I Gruzija koja je po mnogo čemu slicna Crnoj Gori , a to su uslovi života I istočno hrišćanstvo. Pre nego što je Gruzija legalizovala kanabis, imala je strogu politiku borbe protiv droge, prema kojoj su prestupnici mogli biti u zatvoru do 14 godina.

U novogodišnjoj noći 2016. aktivisti Partije Girchi zasadili su biljke kanabisa u 84 saksije u sedištu stranke u Tbilisiju, uprkos gruzijskoj politici droge. Gruzijski policajci su stigli i zaplijenili biljke, ali članove stranke nisu teretili ni za jedno krivično delo. 20. oktobra 2018. aktivisti stranke Girchi održali su Festival legalizacije kanabisa u centru Tbilisija protestujući zbog novog cilja parlamenta da donese zakon kojim se ograničava konzumacija kanabisa. Njihova borba u vidu protesta je trajala do 2019. godine kad je presudom Ustavnog suda Gruzije kanabis postao legalan.

Postoji mnogo različitih pogleda na ovo pitanje koje različite partije različito tumače , trenutno su članice Evropskih zelenih odlučne u protestima I na to pitanje gledaju kao prioritet.  Opšte je poznato da se od praistorije ta biljka koristila za opustanje I da ne stvara nikakvu agresiju koja bi mogla da utiče na osobu da počini neko agresivno krivicno djelo.  Crnogorsko drustvo, iako deklarativno tradicionalno, je prohibitovalo upotrebu konoplje mnogo posle Sjedinjenih Amerićkih država. Danas , kad su Ujedinjene nacije, a po preporuci svjetske zdravstvene organizacije, zvanično, posle 60 godine, uklonile kanabis sa liste opojnih droga , mi u Crnoj Gori imamo priliku da prevazidjemo taj vremenski jaz u prepoznavanju stvarnosti I uhvatimo korak sa medjunarodnim naučnim napretkom.

Na sajtu Vlade Crne Gore stoji zakon o ratifikaciji konvencije UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga I psihotropnih supstanci  koji datira iz 1988. god.

Posle obavezujuće odluke UN I SZO da kanabis nije narkotik, tj. “droga opasna po zdravlje“, već lijek. Državne institucije odgovorne za ovo pitanje dužne su da hitno usklade listu psihotropnih kontrolisanih supstanci sa listom UN, koja je sastavni dio naše zakonske regulative.

Crna Gora se trenutno nalazi u pravnom paradoksu sa dvije liste od kojih se na jednoj kanabis tretira kao narkotik, a na drugoj ne.

Pitanje ljudskih prava, koje je direktno vezano za marihuanu, je socialna pravda, odnosno, nepravda, koju je pretrpjelo mnogo mladih I sposobnih ljudi, a koje se odnosi na predvidjene zatvorske kazne za posjed marihuane, a koje nisu ništa manje od onih za teže droge, a i teža djela. Postoji toliko slučajeva koji su zbog marihuana preživjeli moralnu i pravnu torturu u Crnoj Gori.

Mi u Crnoj Gori imamo  primjere da su korumpirane sudije oslobadjale okrivljene za očigledno sticanje bogatstva prometom najtežih droga, a sa druge strane, popunjavali zatvorske kapacitete mladim ljudima koji su pod uticajem rasprostranjene kulture kanabisa, a koja je proklamovano kultura mira I ljubavi, koristili ili prodavali marihuana u rekreativne ili medicinske svrhe, I zbog toga bili poistovijećeni sa ubicama, lopovima, silovateljima, pedofilima.

Većina gradjana je u modernom svijetu u kakvom zivimo svjesno vaznosti psihickog I fizickog zdravlja I ne upuštamo se u predrasude koje se tiču privatnog zivota naših kolega I sugradjana ali rijetko ko ima razumijevanja za mobbing koji svakodnevno doživljavaju bivši zatvorenici koji sve teze nalaze poslove, a prosli su taj stepen resocijalizacije I rehabilitacije.

Kao neko ko je odležao zatvorsku kaznu od osam mjeseci zbog posjedovanja 40 g kanabisa, koji na vjestačenju nije imao više od 0,001 thc-a , smatram da je legalizacija kanabisa samo pola jednačine, a da je druga polovina pravda koja treba da zadovolji vrijeme provedeno u zatvoru, ne samo moje, već I svih onih koji nisu sticali bogatstvo već su posjedovali marihuana zato što im je stvarno bila potrebna.

Ja sam bio prinudjen da pijem razne hemijske supstance za spavanje oko kojih su se otimali oni najteže osudjeni zatvorenici, tvrdim da su nuspojave tih supstanci, ali I vremena provedenog sa tim ljudima mnogo gore od onih koje marihuana može da stvori. Negativnu energiju I stres koji se nakupi u zatvoru je teško za života filtrirati I mora se naučiti živjeti s tim traumama u sjećanju I vjerovati u bolju budućnost za generacije koje dolaze.

Po izlasku iz zatvora imao sam velika očekivanja, s obzirom da sam završio višu školu, da će mi ljudi izaći u susret sa zaposlenjem ali doživio sam potpuno kontra efekat – ljudi su me izbjegavali zbog predrasuda i stereotipa da bivsi zatvorenik, nužno, u bliskoj budućnosti, mora biti i povratnik ne uzimajući u obzir težinu djela već samo činjenicu da sam bivši zatvorenik.

Naravno da ne propagiram uživanje droga budućim generacijama, samo sam svjestan da nije moguće u potpunosti eliminisati neke biljke koje ljudi uzgajaju, pa se mora napraviti razlika u medicinskim benefitima koje možemo dobiti iz prirode, a kanabis dokazano liječi epilepsiju, rak, mučninu, bol, anoreksiju, spazam misica, multiple sklerozu, alchajmer itd.

Dušan LjUMOVIĆ