Moram da komentarišem izjavu direktora Osnovne škole “Maršal Tito” Arbena Linji,  koji  tvrdi da je prolazak ljudi kroz školsko dvorište zakonom zabranjeno. Ne sumnjam da je to tako. Međutim to ne mora da bude pravilo. U prilog tome navešću upravo Osnovnu školu “Maršal Tito” koja je sedamdesetih bila na mjestu gdje se sada nalazi Centar bezbjednosti Ulcinj i Centar za socijalni rad. Ako se on toga ne sjeća, neka pita starije, koji se toga sjećaju.

I ja sam nastavu pohađao u osnovnoj školi “Maršal Tito”, a vjerujem  i on. Ako jeste, onda se sigurno sjeća da je taj put oduvjek bio otvoren. Možda je čak i on prolazio tim putem.  U međuvremenu, direktori su se smjenjivali, ali jedino je g-din Lunji došao na ideju da zatvori taj prolaz. Ne znam šta ga je navelo na to? Da li u njemu možda postoji neka vrsta averzije prema građanima naselja Totoši i  kao izgovor poziva se na zakon, ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, U svakom slučaju, neka preispita svoju savjest zbog svega onoga što ću navest kao argumenat da taj put treba da bude otvoren.

U svakom slučaju, kao građanin  imam za njega par  pitanja:

1. Gospodine Lunji, da li je zakonom dozvoljeno da škola postavlja kontejner za odlaganje smeća na udaljenosti od 10 metara od naših kuća i  stanova?

Desetak godina su nas trovali na način što su svaki treći dan palili smeće u kontejneru u kojem je, osim papira, bilo i plastičnih boca od sokova, koje su  đaci kupovali i nakon toga sve je to odlagano u kontejner za smeće, da bi ga nakon toga, kao što rekoh, zapalili. Zbog svega toga, mi nismo godinama smjeli prozore da otvorimo zbog tog smrada, jer je to smeće danima tinjalo, plastika ne može tek tako da dogori. Kada smo se žalili određenim instancama, taj kontejner je dislociran na mjesto gdje je uvjek bio. Takvim činom prekršen je zakon o očuvanju životne sredine i ugrožavanja zdravlja djece i odraslih.

Dakle, gospodin Lunji se poziva na zakon samo onda kada mu to odgovara.

2. Takođe želim da poručim direktoru da, time što je put zatvoren armiranim betonom ugrozili ste zdravlje djece, jer im je sada narušena bezbjednost. Objasniću kako: Umjesto za 2 ili 3 minuta, koliko djeci treba da bezbjedno stignu do škole, njima sada treba 10-15 minuta, jer moraju ići zaobilaznicom, koja nije nimalo bezazlena.

Dakle, moraju proći zaobilaznicom koji vodi duž puta gdje je smještena TV Teuta, a taj dio puta je najopasniji jer nema trotoar koji je namijenjen isključivo pješacima. Dakle, obično tuda može proći samo jedno auto, dok drugo auto mora da čeka. A zamislite u tom komešanju, gdje nema kolovoza za pješake, tuda moraju djeca proći da bi stigli do kuće. Zamislite da neko dijete strada. Da li biste Vi bili ravnodušni, da kojim slučajem vaše dijete treba da prođe putem kojim sam naveo. Zar to nije grijeh prema djeci čiji ste Vi direktor. Zar na ovaj način ne dovodite djecu u opasnost da ih neko udari autom. Gospodine Lunji,  da li ste svjesni da ovim činom, gdje se pozivate na zakon, u stvari ugrožavate  bezbjednost djece, jer nesavjesni vozaci postoje svugdje, pa i kod nas.

Dalje, da bi djeca stigli do škole, put ih vodi  desno pored kafane ‘London’, odnosno gdje se, prilikom kiša, skoro uvijek razlije i poplavi rijeka Bratica i gdje je nemoguće proći a da se ne skvasiš, jer je na tom mjestu bara, da ne kažem bazen, i to znaju svi Ulcinjani.  To znači da su  djeca osudjena da pokisnuta prate nastavu.  Zar to nije grijeh prema djeci?  Zamislite da tim putem do škole treba da prođe vaše dijete. Nisam siguran da biste pristali da se taj put zatvori, nego biste sve uradili da put ostane otvoren. To znači samo jedno, da problem ne rasuđujete objektivno, nego prema svom hiru i nahođenju, a sve u cilju da se okitite pohvalama i ordenjima, a drugima kako bude.

Dakle, nemojte se pozivati na zakon, čijom implementacijom se narušava bezbjednost i živote djece. Nijedan zakon nije sveto pismo Biblija ili Kuran.  Vi ste veoma dobro upućeni o broju djece čiji ste direktor, koliko njih prolazi putem kojeg ste vi zatvorili armiranim betonom.

Gospodine Lunji, institucije postoje radi građana, škola je takođe neka vrsta javnog servisa, koja je na usluzi građanima, jer platu dobijate iz budžeta kojeg i mi kao građani punimo. Stoga nemate pravo da ignorišete bilo koga, pa i nas. Nažalost  to ste uradili, jer za vrijeme vašeg mandata put je zatvoren.

Ako se time ponosite, onda se zapitajte da li u vama postoji osjećaj za humanosti, a humanost nestaje onda kada izgubite osjećaj empatije, razumjevanja i solidarnosti za probleme drugih ljudi.  Zato bi trebalo malo više da osluškujete glas građana i uvijek da pokažete spremnost da  u komunikaciji sa građanima pronađete najbolje riješenje za djecu. Pokažite malo više humanosti i empatije barem prema djeci koja su krhka i koja već u ranom djetinjstvo spoznaju diskriminaciju na svom ličnom primjeru. Ovo što ste uradili je za svaku osudu.

Enes Uković