Piše: Dragan.D.Dragović

Prije neki dan, Đorđe Radulović, ministar vanjskih poslova Crne Gore, je opozvao:

1. Darka Pajovića, ambasadora u Kini;
2. Tarzana Miloševića, ambasadora u Srbiji;
3. Dušanku Jeknić, ambasadorku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima;
4. Miodraga Vlahovića, ambasadora pri Svetoj stolici;
5. Sanju Vlahović, ambasadorku u Italiji;
6. Obrada Miša Stanišića, ambasadora u Bosni i Hercegovini, i
7. Veru Kuliš, ambasadorku u Njemačkoj

Za razliku od pomenutog ministra, koji tvrdi da je  “CIJELO crnogorsko društvo po ovom pitanju nepodijeljeno“, ja smatram da ima onih koji su za takvu oduku, ali bez sumnje ima i onih koji su protiv.  Odmah da se deklarišem: ja ne poznajem nikog od pomenutih ambasadorki i ambasadora, sem iz “priče“, tako da mi je vrlo teško da se opredjeljujem. Međutim, bio sam itekako “zatečen“ kad sam čuo da je premijer Krivokapić, tokom svoje posjete Briselu, izjavio da su “…oni svojim nekorektnim djelovanjem u posljednja tri mjeseca nanijeli štetu interesima Crne Gore“ .

Možda bih i mogao da prihvatim da je ( eventualno )  jedan ambasador mogao da nanese “ŠTETU DRŽAVI“, ali da su istovremeno  3 ambasadorke i 4 ambasadora nanijelu “ŠTETU DRŽAVI“,  i to istovremeno – e, to je već neka vrsta “veleizdaje“. I što je još gore od toga, jeste izjava ministra Radulovića, da ovo nije kraj i da se sprema opoziv još nekolicini ambasadora, koji su, kao i gore navedeni, nanijeli veliku “ŠTETU DRŽAVI“.

Ovakvi masovni opozivi amasadora nisu zabelježeni u istoriji, pa pretpostavljam (i duboko se nadam) da postoje čvrsti i nepobitni razlozi za ovakve izuzetno  krupne stvari. U protivnom,  vraćamo se u neka teška i sumorna vremena, kad su “čistke“ bile glavno oružje novodošle vlasti.

Ali, ajde, prije nego bilo što zaključimo, da čujemo iz prve ruke onoga koji je “inicirao“ ovo povlačenje. Evo što kaže ministar Radulović na pitanje novinarke: “Kakvu su oni nanijeli štetu Crnoj Gori?“

Ministar Radulović: 

“Hvala vam NALJEPŠE na tom pitanju. Ja mislim, evo, ovo je 2. sjednica Vlade, i Vlada  je donosila brojne odluke; neke su se svidjele javnosti, neke nisu. Ali, mislim, ukoliko pogledate REAKCIJE javnosti u pogledu na opoziv ambasadora, mislim da je Vlada dobila STENDING OVEJŠEN za TO, konkretno za svaki od ovih imena. Kakvu su štetu oni nanosili, ja mislim da ONI SAMI ZNAJU.

Ah…aaa.. Ne znam odakle da počnem!

Svaki od tih ambasadora je, Ah… aaa… problem je u tome, što je svaki od njih bio više ambasador političke partije, nego što je bio ambasador svoje države. 

U tom smislu, kažem OPET: VOX POPULI VOX DEI.

Razne odluke vlade, prethodno donesene, mogle su biti kritikovane s ovog ili onog aspekta, ali ukoliko pogledate KOMENTARE na opoziv ambasadora, ja vjerujem da je cijelo crnogorsko društvo po ovom pitanju nepodijeljeno.

HVALA!” 

I to je kraj izjave. Na ovome se završava objašnjenje krivice imenovanih ambasadorki i ambasadora.

Molim vas da ponovo  pročitate gornju izjavu ministra Radulovića, čovjeka koji je optužio 3 ambasadorke i 4 ambasadora da su nanijeli štetu državi.

Još jedanput, ja  (kao jedan od “Vox Populi“ ) znam gore navedene ambasadorke i ambasadore samo iz “priče“ koja je dominantno negativna, ali to ni u kom slučaju ne znači da opravdavam ovakvu odluku Vlade.  A oni su  kažnjeni maltene za veleizdaju, i to po nekim Vladinim “nejasnim kriterijuma”  i obrazloženjima, koje ministar Radulović ne zna ni da iskaže, a kamoli da objasni, i to svojim nemuštim jezikom, punim ispraznih fraza.

Ovaj ministar  (koji, pretpostavljam, do juče nije bio ni ambasador),  po svemu sudeći, ne bi smio da bude u diplomatiji, a kamoli ministar vanjskih poslova, čija ja prevashodna funkcija da u svijetu predstavlja Crnu Goru.

Jer, ipak, Crna Gora zaslužuje mnogo bolje i mnogo više nego što je pomenuti ministar.