Kapitalističke svinje

by PCNEN | jun 11, 2020 | Drugi pišu | 0 comments

Piše: Martin Empson*

Razmotrimo načas što je to svinja. Možda je doživljavate kao životinju koja njuška po dvorištu i u konačnici postane slanina. Ako ste nešto upoznatiji s industrijskom agrikulturom, možda o njoj razmišljate kao jednoj od životinja koje uglavnom provode većinu svojeg života u malom oboru, s tisućama drugih, prije negoli postane slanina. Međutim, kao što pokazuje ovaj fascinantni prikaz uloge svinja u američkom društvenom, ekonomskom i gastronomskom životu, to nije kraj priče o svinji.

J.L. Anderson tvrdi da ako želimo razumjeti važnost svinja u američkoj povijesti, moramo razumjeti kako je kapitalizam preuredio okoliš ne bi li pretvorio prirodu u robu. Nije moguće odvojiti svinje od povijesti europskog kolonijalizma u Sjevernoj Americi, razvoja američkih gradova i stvaranja masovne radničke klase. Anderson tvrdi da su „Amerikanci vršili moć nad svinjama, pokušavajući transcendirati granice proizvodnje i konzumacije.“

Svinja, životinja koja se brzo razmnožava, jede gotovo sve i zahtijeva iznimno malo održavanja, jednostavno je mogla pokriti troškove svoga uzgoja. Bila je savršena za američke kolonije. Međutim, uvođenjem svinja, europski imperijalni projekt oslobodio je novu ekološku silu u sjevernoamerički okoliš. Autohtoni narodi mrzili su te životinje, koje su uništavale šume, usjeve i ekološke sisteme. Do Rata svinja iz 1641. godine došlo je nakon što je ubijanje određenog broja životinja rezultirao kaznenim napadom na narod Raritan sa Staten Islanda. Ovaj napad i kontra-napadi pokazuju da su borbe američkih starosjedilaca protiv kolonijalne vladavine bile oblikovane drukčijim vizijama vezanima uz pitanje tko kontrolira zemlju i na koji se način koristi.

Svinje su ubrzo preuzele ključnu ulogu u američkoj ekonomiji u nastajanju. Brzo su se razmnožavale i osiguravale jeftinu hranu, a o njihovu su mesu ovisili milijuni ljudi. Svinja nije uzalud bila poznata kao „otplatitelj hipoteke“ – izvor brze zarade. Veliki broj svinja u Americi značio je da su bile jedan od glavnih elemenata ruralne ekonomije koja je opskrbljivala američke gradove.

Građanski rat u SAD-u ozbiljno je naštetio ogromnom južnjačkom carstvu uzgoja svinja, i otvorio nove horizonte uzgoja svinja. Svinjogojstvo se proširilo na nova područja – „zelene pašnjake, mjesta na kojima u tlu i vodi nije bilo nakupina patogena i parazita kao posljedice generacija svinjskog uzgoja.“

Suvremeni prikazi iz 1800-ih pokazivali su da svinjogojstvo već iscrpljuje tlo, ali to nije zaustavilo njegovu intenzifikaciju. Do 1920-ih se u određenim saveznim državama na američkom Srednjem zapadu na svakoj farmi nalazilo između 37 i 47 svinja, no industrijska agrikultura i propadanje miješanih farmi ubrzo su doveli do povećanja i sve više kapitalnih ulaganja. Do 1978. godine, trećina svinja dolazila je s farmi koje su prodavale preko tisuću svinja godišnje, a 7 posto s farmi koje su prodavale pet tisuća i više. Opadanje broja farmi, u kombinaciji s masovnim povećanjem koncentracije svinja nastavilo se i 2000-ih: primjerice, u Indijani 40 posto svinjskih farmi broji preko pet tisuća grla.

Presjecište između razvoja industrijske agrikulture i dijetarnih potreba populacije SAD-a koje su se mijenjale, glavni je dio knjige. Ovaj je materijal fascinantan i pokazuje na koji su način kapitalistička proizvodnja, klasa i priroda međusobno povezani kako bi proizveli naš način ishrane.

Međutim, kako sam knjigu čitao tijekom pandemije korona virusa, osobito me zanimala bliska poveznica između industrijske proizvodnje svinja, štete nanesene okolišu i bolesti.

Sve do 1940-ih, gotovo svaki američki grad s preko 25 000 ljudi koristio je svinje kako bi se rješavao otpada. Ova se praksa naglo prorijedila nakon Drugog svjetskog rata jer su znanstvenici otkrili da hranjenje svinja sirovom hranom potiče širenje svinjske kolere (svinjske groznice) i trihineloze. Crv trihinela bio je toliko raširen da je 1940. godine 16 posto američke populacije bilo zaraženo tom bolešću. Kako bi je ubili, zajedno s drugim bolestima, smeće je trebalo kuhati na 100 stupnjeva celzijevih, no to je značilo da svinje više nisu bile troškovno učinkovit način uklanjanja otpada.

Međutim, time se nije stalo na kraj bolestima povezanima uz svinje. Kao što Anderson naglašava, razvoj „masovnih postrojenja za uzgoj svinja … stvorio je povoljne uvjete za nove bolesti.“ Rast broja svinjskih pogona i njihova koncentracija čine bolesti smrtonosnijima i rasprostranjenijima. Uzgoj velikog broja životinja u neposrednoj međusobnoj blizini omogućava brze mutacije bolesti, otežava kontroliranje bolesti i dezinfekciju opreme i prostorâ te stvara prilike za „opetovane zaraze novim sojevima“. Jednom bolešću, PEDv-om (članom koronavirusne porodice virusa koji uzrokuje crijevne bolesti svinja) između 2013. i 2014. godine bilo je zaraženo do 10 posto svinjske populacije SAD-a. Umrlo je oko osam milijuna svinja.

„Nakon što je opravdano eliminiralo svinjsku koleru uz značajne troškove, društvo se mora obračunati s činjenicom da nema kraja rizicima za bolesti koje su povezane sa životinjskom agrikulturom, osobito onim tipom koji se oslanja na masovne razmjere proizvodnje. Veličina je povećala rizik, unatoč svim naporima da se svinje zadrži na životu.“

Naravno, svinjogojstvo ovakvih razmjera pogonjeno je profitima koji se ostvaruju reduciranjem troškova i jednostavnijim transferom, preradom i distribucijom. Zagađenje i miris iz ovakvih postrojenja uništavaju lokalni okoliš, ali prehrambene kompanije za to ne mare previše jer zarađuju ogromne količine novca.

Covid-19 prešao je na ljude u Kini, ali ova je pandemija (kao i one u budućnosti) lako mogla imati svoj izvor na bilo kojem mjestu gdje prevladava industrijski uzgoj. Ključ je aktualnog izbijanja epidemije model agrikulture koji je usavršen u industriji svinja i stoke u Sjedinjenim Državama, odakle je izvezen diljem svijeta.

Razumijevanje razvoja ovog specifičnog modela uzgoja zahtijeva da uzmemo u obzir način na koji su svinje predstavljale ključni dio pojave kapitalizma u Sjedinjenim Državama. Kao što zaključuje Anderson:

„Američka svinjetina i svinjska mast hranile su porobljene ljude, farmere i urbane radnice i radnike, a da ne spominjemo radništvo Britanije i Europe. Svinjskom mašću doslovno su podmazivani strojevi američke industrije i osigurana rasvjeta u mračnim noćima.“

Ova zapanjujuća povijest započinje sa svinjom. Međutim, pokazuje nam kako je životinja, nakon što je pretvorena u robu, postala dio preklapajućih društvenih, ekonomskih i političkih odnosa kapitalizma SAD-a. Daleko od toga da je riječ o specijalističkoj temi – ova nam knjiga pomaže razmrsiti veliku okolišnu krizu našeg doba.