U jeku poslednjih društvenih dešavanja, oglasilo se i Ministarstvo kulture da obrazloži donošenje i najavi skoru primjenu Zakona o slobodi vjeroispovjesti, odnosno, u suštini, zakona o imovini jer, kako zaključuje minister kulture Aleksandar Bogdanović – vlasništvo nad sakralnim objektima je ključni razlog njihovog uništavanja. Kao grupa koja se bori za očuvanje graditeljskog nasljeđa i poznaje rad Ministarstva kulture na tom polju, osjećamo potrebu da reagujemo na ovo izlaganje.

Veoma nas raduje najava ministra Bogdanovića da će se početi sa primjenom (jedino ovog) zakona. Međutim, mi već imamo donešene zakone koji regulišu planiranje, gradnju, zaštitu kulturnog nasljeđa, inspekcijski nadzor, autorska prava, itd. Ipak, Ministarstvo kulture ne primjenjuje nijedan od navedenih zakona, a (ne)rad Ministarstva je do sad nanio nemjerljivu štetu crnogorskom graditeljskom nasljeđu koja se više ne može ispraviti. Koliko je samo remek-djela arhitekture uništeno neprimjerenim intervencijama, ili potpuno srušeno uz blagoslov ili ćutanje Ministarstva kulture! Najveći krivci za sramno stanje našeg kulturnog nasljeđa su Ministarstvo kulture, zajedno sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara.

Ministrova najveća briga je vlasništvo nad objektima, pa nas ubjeđuje kako privatni vlasnici skrnave objekte u svom vlasništvu, dok se država pažljivo brine o svom. To jednostavno nije istina. Vlasništvo ne određuje intervencije nad objektima, već to čini zakon, gospodine Ministre. Zakon po kojem svi radovi moraju biti prijavljeni organima uprave, i za koje moraju biti izdati građevinska dozvola, saglasnosti, konzervatorski uslovi. Tome služe i urbanistički planovi i uslovi koji određuju mogući opseg intervencija na objektima. Na tome bi trebalo da rade organi državne i lokalne uprave. U slučaju nepoštovanja zakona propisane su procedure i kazne – sve je to već regulisano raznim zakonima. U svijetu je veliki broj istorijskih objekata, ali i druge kulturne baštine u privatnom vlasništvu, pa na njima ni najmanja intervencija ne smije biti izvedena bez odgovarajuće dozvole. U Crnoj Gori imamo brojne vrijedne objekte koji su u državnom vlasništvu, a  propadaju zaboravljeni ili namijenjeni za laku zaradu nekog privatnog lica. Koliko samo ima za istoriju i kulturu značajnih srednjovjekovnih utvrđenja koja su izložena nebrizi, propadanju, i uništavanju, a mogla bi postati značajan dio kulturne scene i turističke ponude. Ministarstvo i država nisu u stanju da zaštite ni ono što imaju i čemu je prijeko potrebna zaštita, i nema razloga da povjerujemo da će se dobro starati o bilo kom segmentu nasleđa koje im u budućnosti povjerimo na upravu i čuvanje.

Foto: Tvrđava Tabija, Sutomore, grafit osvanuo 23. avgusta 2019. godine na tvrđavi koju nevladin sektor (NVO Novo i ljepše Sutomore) godinama pokušava da restaurira