Autor: Lawrence Wittner
U martu 2018, Forbes je objavio da postoji 2.208 milijardera iz 72 zemlje i teritorije. Zajedno, ova grupa je vrijedila 9,1 trilion dolara, što je povećanje od 18 procenata od prethodne godine. Amerikanci su predvodili listu sa rekordnih 585 milijardera, zatim Kina koja je, uprkos svojoj posvećenosti komunizmu, imala rekordnih 373. Prema izvještaju Yahoo Finance krajem novembra 2018. godine, bogatstvo američkih milijardera povećalo se za 12 posto tokom 2017. godine, dok je kinesko bogastvo poraslo za 39 posto.
Ova ogromna bogatstva stvorena su na sličan način onima koje su skupili pljačkaški baruni krajem devetnaestog stoljeća. Bogatstvo od 163 milijarde dolara koje je bilo u rukama porodice Walton je raslo nevjerovatnom brzinom zahvaljujući njihovom gigantskom biznisu, Walmart, najvećem privatnom poslodavcu u Sjedinjenim Državama, dok su plate njihovih radnika najniže. Jeff Bezos (čije je bogatstvo skočilo za 78,5 milijardi dolara u jednoj godini na nevjerovatnih 160 milijardi dolara, čineći ga najbogatijim čovjekom na svijetu), plaćao je patetično niske plate u Amazonu godinama dok ih nisu prisilili štrajkovi i pritisak javnosti. Sredinom 2017. godine, Warren Buffett (75 milijardi dolara), tada drugi najbogatiji čovjek na svijetu, primijetio je da je “pravi problem” s američkom ekonomijom to što je “neproporcionalno nagrađivala ljude na vrhu”.
Situacija je na drugim mjestima ista. Od 1980-ih, udio nacionalnog dohotka koji se plaća radnicima značajno opada širom svijeta, čime se pogoršava nejednakost u bogatstvu. „Bum milijardera. . . Simptom neuspjelog ekonomskog sistema”, napominje Winnie Byanyima, izvršni direktor razvojne dobrotvorne organizacije Oxfam International. “Ljudi koji prave našu odjeću, sklapaju naše telefone i uzgajaju našu hranu se iskorištavaju.”
Kao rezultat toga, daljnja koncentracija bogatstva dovela je do porasta ekonomskih nejednakosti širom svijeta. Prema izvještaju Oxfama iz januara 2018. godine, tokom prethodne godine oko 3,7 milijardi ljudi – oko polovine svjetske populacije – nije iskusilo povećanje svog bogatstva. Umjesto toga, 82 posto globalnog bogatstva ostvarenog u 2017. otišlo je do najbogatijih jedan posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, ekonomska nejednakost je nastavila da raste, pri čemu je udio nacionalnog dohotka od najsiromašnije polovice stanovništva stalno opadao. Situacija je bila još gora u zemlji sa drugom najvećom ekonomijom, Kinom. Ovde, uprkos dve decenije spektakularnog ekonomskog rasta, ekonomska nejednakost rasla je najbržim tempom na svijetu, ostavljajući Kinu kao jednu od najnejednakijih zemalja na planeti. U svom globalnom istraživanju, Oxfam je izvijestio da 42 milijardera posjeduju isto toliko bogatstva koliko i polovina svjetske populacije.
Nakon razmišljanja, teško je shvatiti zašto milijarderi misle da trebaju posjedovati tako ogromne količine novca i zašto im treba još. Uostalom, oni mogu jesti i piti tek ograničene količine kao što mogu tek u ograničenom obimu koristiti vile, jahte, dijamante, krzna i privatne avione koje posjeduju. Šta više žele?
Kada su u pitanju želje, odgovor je: mnogo! Zato voze 4 miliona dolara vrijedan Lamborghini Venenos, kupuju mega-zgrade za svoje konje, uzimaju 80.000$ vrijedne “safarije” u privatnim avionima, kupuju zlatne čačkalice, stvaraju megaklosete veličine domova, žive u penthouse hotelskim apartmanima od 15.000 dolara, instaliraju luksuzne tuševe za svoje pse , pokrivaju im stepenice u zlatu i grade luksuzne bunkera za preživljavanje. Donald Trump održava penthouse stan u Trump Toweru koji navodno vrijedi 57 miliona dolara i koji je u mramoru i zlatu. Među njegovim brojnim drugim posjedima su i dva privatna aviona, tri helikoptera, pet privatnih rezidencija i 17 golf igrališta širom Sjedinjenih Država, Škotske, Irske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Pored toga, milijarderi posvećuju ogromnu energiju i novac vladama. “Oni ne stavljaju svoje bogatstvo ispod svojih madraca”, primijetio je senator Bernie Sanders; “Koriste to bogatstvo da prošire svoju moć. Tako imate braću Koch i šačicu milijardera koji ulažu stotine miliona dolara na izbore.” Tokom izbora u SAD-u 2018. godine , američki milijarderi dali su ogromnu količinu novca za izbore, postajući dominantni finansijeri brojnih kandidata. Sam Sheldon Adelson je uložio preko 113 miliona dolara na savezne izbore.
Ova vrsta novca ima veliki utjecaj na američku politiku. Tri bogate porodice – Kohovi, Merceri i Adelsoni – odigrali su centralnu ulogu u finansiranju prebacivanja republikanske stranke na krajnju desnicu i njeno preuzimanje saveznih i državnih ureda. Prema tome, iako ankete pokazuju da većina Amerikanaca favorizuje povećanje poreza na bogate, strožije zakone, borbu protiv klimatskih promjena i podršku radničkim sindikatima, republikanska Bijela kuća, Kongres, Vrhovni sud i regulatorne agencije kretale su se upravo u suprotnom smjeru, podržavajući prioritete bogatih.
Sa toliko mnogo uloga, milijarderi su čak i direktno komandovali trima glavnim svjetskim silama. Donald Trump je postao prvi milijarder koji je uhvatio američko predsjedništvo, pridruživši se ruskom predsjedniku, Vladmiru Putinu (za kojeg se pretpostavlja da je skupio bogatstvo od najmanje 70 milijardi dolara), i kineskom predsjedniku Xi Jinpingu (procjenjuje se da ima neto vrijednost od 1,51 milijardi dolara). Trojica oligarha brzo su razvili prijatan odnos i razmijenili brojne političke stavove.
Doduše, neki milijarderi su potpisali ugovor o davanju, obećavajući da će većinu svog bogatstva posvetiti filantropiji. Ipak, plutokratska filantropija znači da se primjenjuju prioriteti super-bogatih (naprimjer, finansiranje privatnih škola), a ne prioriteti opšte javnosti (kao što je finansiranje javnih škola). Štaviše, ti isti milijarderi gomilaju bogatstvo mnogo brže nego što ga daju. Filantrop Bill Gates je 2010. godine vrijedio 54 milijarde dolara, tj. godine kada je objavljeno njegovo obećanje; dok danas njegovo bogatstvo iznosi 90 milijardi dolara.
Sveukupno gledano, kako se bogatstvo koncentrira u sve manje i manje ruku, većina ljudi širom svijeta su očigledni gubitnici.
Evo, upravo sada citam da je milijarder Ken Griffin kupio penthaus u Njujorku za $238 miliona- to je, kazu najskuplja kupovina stana u Americi. Taj stan je u soliteru od 79 sprata, preko puta Central parka, i ima ( stan) 4 sprata, ukupne povrsine oko 2.300 kvm. Kazu, da stan nije zavrsen i da pomenutog milijardera ceka uredjenje i opremanje, cija procjena se krece vise $ 30 miliona. Jos da dodamo, prije njega ( prvi na rejtingu majskuplje kupivine srana bio je isto hedge fund menadzer Berry Rosenstein ) koji je kupio stan za “samo” $147 miliona. Kazu, da je Tramp, prije neku godinu bio ponudio Putinu penthous u svome buducem Trump Tower ( ako dobije dozvolu za izgradnju) , u vrijednosti od $50 milliona. Aleksej Navaljni smatra da je to za Putina prosto smijesno, jer je covjek ( kaze Navaljni) vlasnik vise nekretnina, od kojih je jedna vrijedna preko 1.000 miliona. Iako izgleda da se udaljaljavamo od teme, ipak sve ovo jasno govori o tome da se jaz, izmedju te 1/10 od 1 % bogatih i polovine stanovnika Planete, sve vise i vise produbljuje. Porez ne moze da rijesi ovo. A sto moze – za sada je nepoznato.
…da li mozemo ocekivati da recimo Donald Trump plati regularni porez. Zamislite predsjednika Amerike koji kaze : ja cu da ucinim sve moguce da ( legalno ) ne platim porez. Da li se moze ocekivati da bilo koji multimilijarder plati porez, sem neki minimalni. Samo da plate sto je moguce manje, ti ljudi angazuju najjace svjetske eksperete ( iz ove oblasti ) u odnosu na koje su ovi poreski sluzbenici ” djeca iz vrtica “. Alexandria Cortes predlaze da svi oni koji prime godisnju platu vecu od $ 10 miliona treba da budu oporezovani sa 70 %. Elizabeth Warren predlaze da svi oni koji imaju bogatsvo ( ukljucujuci sve – i platu ) vece od $ 50 miliona, treba da plate 2 %, a oni koji imaju vise od $ 1 mililjarde, da plate 3 %. Bas se pitam : gdje one zive?! Pa takvi ” bogatuni ” ce napraviti razne akrobacije i platice porez manje nego sto placa jedan prilicno siromasni poreski obveznik. Ko onda placa porez ? Placa samo i iskljucivo : srednja i niza klasa, i srednje i nize firme, i zahvajuci njima jedna drzava ima infrastrukturu koju svi mi koristimo. Sto mislite : Ko u Crnoj Gori placa porez ? i koliki ? Koji bi poreski sistem najvise odgovarao Crnoj Gori? Objektivno, sva ova pitanja i narocito odgovori spadaju u domen naucne fantastike; ako u medjuvemenu ne presusi, mnogo ce vode proci Moracom dok ne postanemo svjesni da je u Crnoj Gori nestala srednja klasa, i da postoji 1 % bogatih, a sve ostalo je na granici.