Piše: Dejan Mijović*

Premijer Duško Marković svakodnevno tvrdi da je šampion demokratije i otvorenog društva ali i dalje upravlja Vladom kao da je Agencija za nacionalnu bezbjednost – tako da javnost ni slučajno ne sazna šta se dešava. Umjesto da nas o krupnom pitanju kao što je budući status i sudbina EPCG  detaljno informiše i objavi svu relevantnu dokumentaciju, premijerov Savjet za privatizaciju i PR služba udostojila je građane zbunjujućim saopštenjem da su akcije A2A u EPCG vraćene u državno vlasništvo i da će ih Vlada uz pomoć pravnog savjetnika ponovo prodati nekom investitoru tj. finansijskoj instituciji i tako spasiti budžet.

Dakle, zbog građana koji ne prate izbliza ovu materiju mora se podsjetiti da Vlada ne samo da nije otkupila manjinski paket A2A u EPCG, već nije ni predvidjela sredstva u budžetu za 2018. godinu za tu namjenu, pa ih ne može ni prodavati. Drugo, A2A je upravo u želji da proda ove akcije trećem licu prije nekoliko mjesesci angažovala za savjetnika konsultantsku firmu Rothchild, jednu od najreferentnih u svijetu za ove poslove, ali ova nije uspjela da za njih nađe kupca. Razlog je što su DPS-ove vlade načinom upravljanja kompanijama i tretmanom investitora tokom proteklih 30 godina izgradile takav poslovni imidž da više niko, a pogotovo finansijske institucije, ne želi da im bude manjinski partner.

To znaju dobro u Vladi i vrhu DPS, pa će teško ikog uvjeriti da angažuju novog pravnog savjetnika da uradi ono što nije uspjelo Rotchild-u, da nađe kupca za manjinski paket A2A. Takvih bi bilo samo ako bi im se ponudilo i većinsko vlasništvo nad EPCG, pa jedino to može biti pravi razlog velikog dodatnog trošenja energije, vremena i para za skupe savjetničke usluge.  Takvu odluku su u Crnoj Gori mogli  samo donijeti čelnici DPS, sadašnji i bivši premijer Duško Marković i Milo Đukanović, očigledno zakljućujući da prodajom većinskog paketa akcija EPCG najlakše mogu pokriti ogromnu rupu u budžetu koju su godinama zajednički stvarali i ponovo odgoditi do nekih narednih izbora primjenu reformi  koje su obećali Evropskoj komisiji, Svjetskoj banci i MMF.

U tom kontekstu, zanimljiv je dio vladinog saopštenja kojim se najavljuje uključivanje finansisjkih institucija u ovaj privatizacioni postupak. Njime se asocira da će privatizacija imati dvije faze, prvu, u kojoj će neki of-šor posrednik skriven iza te finansijske institucije po diskontovanoj cijeni otkupiti čitav manjinski paket A2A, i drugu, u kojoj će of-šor posrednik te iste akcije preprodati po znatnoj višoj cijeni unaprijed poznatom kupcu jer će mu istovremeno ponuditi mnogo atraktivnije većinsko vlasništvo države u EPCG. Čitaocima ostaje da odgonetnu ko sve može biti taj of-šor posrednik i zašto se Vladom “transparentno” upravlja kao da je Agencija za nacionalnu bezbjednost.

* Autor je ekonomski analitičar i član Predsjedništva Glavnog odbora Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija (URA)

——————
Napomena: Naslov je dao PCNEN