Autorke: Andreja Gregorina/Karolina Hrga

Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.

Liberalni koncept prava danas je prepoznat kao temeljno područje političke borbe ne samo lijevih progresivnih snaga, već i desnih konzervativnih aktera – pravo na pobačaj i pravo na život postaju suprotstavljeni ideološki koncepti koji argumente sukobljavaju unutar „neutralnog“ polja ljudskih prava, legitimirajući vlastite koncepte pozivima na jednakost i slobodu. Takav ahistorijski pristup pitanju reproduktivnih prava odvojio je pitanje prava na abortus od konkretnih socioekonomskih uvjeta u kojima je to pravo izboreno, odnosno od materijalnih uvjeta u kojem raste pritisak da se ta prava reduciraju. I dok je pravo na abortus izboreno u okviru emancipatornog socijalističkog projekta koji je težio podruštvljenju reproduktivnog rada žena, zahtjevi za njegovom restrikcijom javljaju se u kontekstu neoliberalnog kapitalizma koji teret društvene reprodukcije, zbog specifičnog načina proizvodnje i akumulacije, prebacuje na žene. Politizacija borbe za reproduktivna prava, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno, dostupno i kvalitetno javno zdravstvo i obrazovanje, predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, razvojne i solidarne stambene politike. Borba za reproduktivna prava dio je klasne borbe, a feministička borba sastavni element šire antikapitalističke fronte jer jedino tada legislativni zahtjev za legalnim pobačajem postaje i egalitaran – dostupan svim ženama bez obzira na njihov ekonomski i društveni kapital.

*****
Pravo na pobačaj ne podrazumijeva isključivo žensko pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu, jer je pitanje reproduktivnih prava pitanje šire društvene reprodukcije. Za reprodukciju postojećih socioekonomskih prilika neophodan je stalni dotok nove jeftine radne snage koju žene rađaju, besplatno hrane, oblače, školuju i pripremaju za tržište rada, a u slučaju starosti i bolesti o njoj skrbe i njeguju. Pitanje prava na pobačaj neophodno je povezati s progresivnim radnim i socijalnim pravom koje se tiče javnih vrtića i jaslica, javno dostupnog zdravstva i školstva, kvalitetnih menzi i studentskih domova, sigurnog zaposlenja, stambenih i mirovinskih fondova, domova za starije i nemoćne. Pravo na pobačaj je i „žensko“ i klasno pitanje, jer je rodnu opresiju nužno promišljati u kontekstu materijalnih uvjeta proizvodnje i reprodukcije kapitalizma.

*****
Pravo na pobačaj ne može biti osigurano samo zakonskom regulativom jer pravna jednakost ne uzima u obzir nejednake materijalne preduvjete koji definiraju hoćemo li neko pravo moći koristi ili ne. Primjerice, žene koje su nezaposlene, žene zaposlene na radnim mjestima koja su nezaštićena i nesigurna, potplaćena ili neplaćena, žene bez zdravstvenog osiguranja, siromašne žene, žene s djecom bez podrške obitelji i šire zajednice, žene iz ruralnih područja, studentkinje, migrantkinje i tražiteljice azila, LGBTIQ+ osobe koje ne raspolažu materijalnim i drugim resursima neophodnima za donošenje odluke. Borba za reproduktivna prava koja ne uključuje zahtjev za besplatnim i javno dostupnim pobačajem tek je borba za privilegirane žene koje raspolažu potrebnim kapitalom za uživanje ovog prava.

*****
Reproduktivno zdravlje kolektivno je pitanje, koje ovisi o javno dostupnim zdravstvenim uslugama i ustanovama. Institucije javnog zdravstva ne smiju biti poligon za prakticiranje „priziva savjesti“ koji legalnu uslugu čini sve nedostupnijom i time prisiljava žene na ilegalne, često nestručno izvedene i rizične pobačaje. Proces privatizacije javnog zdravstva komodificira pravo na pobačaj pretvarajući pitanje reproduktivnog zdravlja u robu na tržištu.

*****
Reproduktivna prava podrazumijevaju pravo žene da pobaci, ali i da rodi i odgaja dijete. Mogućnosti planiranja roditeljstva ne podrazumijevaju samo individualnu odluku o tome želimo li djecu ili ne, nego imamo li osigurane potrebne preduvjete za njihov odgoj i razvoj. Konzervativna populacijska politika koja reproducira tradicionalnu priču o ulozi žene kao majke, pristupa reproduktivnom zdravlju žena kao domoljubnom resursu zaduženom za reprodukciju zdravlja nacije i održavanje postojećih društveno-proizvodnih odnosa.

*****
Za reprodukciju kapitalizma, osim proizvodne sfere jednako je važna i ona kućanska, tzv. privatna sfera. Besplatni kućanski rad, koji uključuje seks kao rad, rađanje i brigu za djecu te obitelj, jedan je od ključnih preduvjeta funkcioniranja kapitalističkog društva. Podrivanje mita o nuklearnoj, heteronormativnoj obitelji, ujedno predstavlja i direktni napad na kapitalistički način proizvodnje i akumulaciju kapitala. Učinkovitost feminističkog projekta ovisi o uključivanju materijaliziranih rodnih, rasnih, klasnih, etničkih i dobnih kategorija, te ekološke i antispecističke dimenzije u kontekstu feminističke borbe.

Teze:

1. Pravo na pobačaj nije samo „žensko“ nego i klasno pitanje.
2. Pravo na pobačaj nije samo pravna, nego i ekonomska kategorija.
3. Pravo na pobačaj nije samo pitanje individualnog izbora, nego i društvene odgovornosti.
4. Pravo na pobačaj nije samo pitanje legalnosti abortusa, nego i dostupnosti javnog zdravstva.
5. Pravo na pobačaj nije samo pitanje osobnog, nego i javnog dobra.
6. Pravo na pobačaj ne uključuje samo postojanje uvjeta da se prekine trudnoća, nego i postojanje uvjeta za rađanje i odgajanje djece.
7. Pravo na pobačaj ne smije biti regulirano prema zahtjevima konzervativne populacijske politike.
8. Pravo na pobačaj ne znači samo borbu protiv patrijarhata, nego i kapitalizma.
9. Borbu za reproduktivna prava treba pozicionirati u okvire šire radničke i klasne borbe.
10. Feministička analiza mora se temeljiti na historijsko-materijalističkoj argumentaciji.
11. Feministička borba nužno mora biti dio šireg antikapitalističkog pokreta.

Slobodni filozofski