Tajna služba ili obavještajna služba jest organizacija za potajno prikupljanje informacija koje su potrebne za sigurnost države. Djelatnost obuhvaća i prikrivene operacije, razne vrste korištenje medija sa svrhom utjecaja na javno mnijenje, atentate, sabotaže, gospodarski rat itd. Ponekad se skupljaju i informacije o poslovnim subjektima, ili podaci o tehnologiji proizvodnje (tzv. industrijska špijunaža. Za prikupljanje informacija obavještajne službe koriste se i informacijama doušnika, te prisluškuju telekomunikacijski promet.

Tihomir Čuljak napisao je rad o radu tajnih obavještajnih i kontraobavještajnih službi, link-

https://www.scribd.com/doc/147948442/obavje%C5%A1tajno-sigurnosne-slu%C5%BEbe.
Donosimo odlomke rada za koji se nadamo da će te ga u cijelosti pročitati kako bi pokušali pojmiti dosege manipulacije te, koliko je to moguće, „misliti svojom glavom“.

Hrvatska kao plijen!

„Hrvatska je premrežena stranim državnim i privatnim obavještajnim mrežama koje prikupljaju podatke potrebne zaštiti njihovih interesa, dok hrvatske obavještajne službe nisu sposobne zaštititi naše državne interese, kao ni interese naših poduzeća. Često su čak i dijelovi naših institucija pa i obavještajnih službi instrumentalizirani u stranom interesu. Kako bi sigurnosne organizacije osim za zapošljavanje dijela radne snage služile interesima hrvatskog naroda i države vojsku, policiju i obavještajne službe moraju voditi natprosječno inteligentni ljudi visoke nacionalne svijesti koji znaju i žele kontakte sa strancima iskoristiti za prikupljanje znanja i informacija, te bolju logističku opskrbu, a ne samo za izvršavanje dobivenih zadataka iz EU-a. Sigurnosne organizacije moraju mnogo efikasnije štititi domaće strateške, političke, vojne i gospodarske interese, te nadzirati strane sigurnosno obavještajne organizacije koje štite interese svojih zemalja.“

Mržnja kao pogonsko gorivo!

„Kreatori urota nastoje pripadnike vlastite zajednice što snažnije vezati za zajednicu raznim psihološkim metodama izazivanja ljubavi prema zajednici, te izazivanjem straha i osjećaja ugroženosti od drugih zajednica. Prema pripadnicima protivničkih zajednica nastoji se postići suprotni efekt, smanjiti ljubav prema zajednici, te marginalizirati sve u protivničkim redovima koji upozoravaju na ugroženost njihovih zajednica. Postoje razne psihološke tehnike za jačanje veza prema vlastitoj zajednici koje se sve češće koriste čak i kod multi-level marketinga, a cilj im je štoviše povezati pripadnike zajednice i izazvati osjećaj vezanosti i ljubavi, čak i kod čisto interesnih zajednica.“

Opće „neznanje“!

„Ponekad čak ni vlade i predsjednici ne znaju što im rade njihove tajne službe čime ove organizacije postaju mafijaško teroristička vlast iz sjene.“

Za obavještajno terorističke metode (specijalni rat) mediji su zlatno tele!

„Pojedine obavještajno sigurnosne službe osim prikupljanja informacija o protivnicima, te zaštite vlastitih tajni, bave se specijalnim terorističkim metodama rata protiv potencijalnih protivnika. Ti oblici rata su:1. Medijski napadi na protivnike radi njegove političke destabilizacije,2. Likvidacija protivnika,3. Financijsko ratovanje.

Medijske kampanje

„U slabijim državama strane obavještajne službe stvaraju popise poželjnih i nepoželjnih političara. Nepoželjne političare nastoje ukloniti s političke scene najčešće medijskom kampanjom širenja dezinformacija.

Odjel za dezinformacije djeluje najčešće preko lokalnih agenata mobiliziranih ili ubačenih na protivnički teritorij ili mreže, a ponekad i preko razotkrivenih protivničkih agenata kojima se pažljivo doziraju dezinformacije čija se istinitost ne može provjeriti,uz pružanje mnogo točnih podataka koje se mogu provjeriti, ili koje su opće poznate. U ovakvim kampanjama dezinformiranja agenti dezinformatori najčešće se služe medijima, novinarima i urednicima koji su, najčešće, već i sami protivnici napadnutih političara, a ponekad i plaćaju poneke novinare i vlasnike medija. Pri širenju dezinformacija protiv glavnog protivnika namjerno se ostavljaju tragovi kako tu kampanju poluistinama i neistinama širi netko drugi tko je u sukobu s glavnim protivnikom. Kako bi se sukob između različitih protivnika produbio šire se dezinformacije i o tome drugom protivniku pri čemu se ostavljaju tragovi kako to širi glavni protivnik. Ovakva dezinformacijska kampanja može se provoditi preko medija ili preko mreže terenskih «dobro informiranih tračera», a kad se širi preko medija odvija se obično u tri koraka:1.dostavljanje medijima istinitih kompromitirajućih podataka o napadnutim osobama,2.medijski napad podatcima koji su samo djelomično istiniti,3.otvoreno zagovaranje rušenja pojedinih političara i stranaka.“

Medijski napadi na pojedince

„Kad se ne mogu naći nikakvi argumenti kojima bi se napao protivnik, nastoji ga se otvoreno ismijavati organiziranom kampanja širenja neugodnih anegdota, viceva, skečeva i satira kojima se omalovažava protivnik, ili netko od članova obitelji i najbližih suradnika. Protiv ovakve kampanje napadnute države mogu se braniti samo jačanjem vlastitih obavještajnih službi. U svakoj ozbiljnoj državi obavještajne službe moraju biti garant da na bilo kakvu važniju funkciju neće doći osobe koje netko može ucjenjivati ili kompromitirati. Sve važnije političare i državne službenike obavještajne službe moraju štititi i nadgledati. Ako pri tom primijete da su skloni korupciji, preljubu, seksualnim nastranostima, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, bilo oni bilo članovi njihove uže obitelji, tada najviši politički vrh treba biti obaviješten o postojanju sigurnosnog rizika.“

Lažna igra liberala!

„Liberalni individualizam kao najlukaviji ideološki pokret, izrastao na pozitivnim stavovima ekonomskog liberalizma, temelji se na zagovaranju potpune slobode pojedinca, slobodno tržište s jednakim šansama za sve, te indiferentnost prema obitelji, naciji i vjeri. Kao najlukaviji ideolozi I liberali su najduže opstali zahvaljujući tome što su njihovi javni ciljevi pozitivni i sukladni pozitivnoj tržišnoj selekciji prema sposobnostima, iako im je tajno djelovanje često potpuno suprotno, usmjereno izigravanju slobodne tržišne konkurencije i održavanju vlasti u rukama uske elite. Običaj liberala je javno zagovarati jedno, a na tajnim sastancima raznih elitnih «klubova» koji uključuju državne funkcionare, poduzetnike, znanstvenike, bankare, novinare i ostale «uglednike»,donositi suprotne dogovore o tom kome obavještajne službe trebaju dostavljati povjerljive podatke o potezima konkurencije, kome treba krasti takve podatke; kome treba pomoći, a kome uskratiti pomoć; koga državne inspekcijske službe trebaju zaobilaziti, a koga pojačano nadzirati; koje znanstvene projekte treba financirati, a koje kočiti; koga treba financirati, a koga ne; u kojim medijima se treba oglašavati, a u kojima ne; koga preko medija treba napadati, a koga hvaliti. Sve to suprotno je načelima slobodne tržišne konkurencije i predstavlja poništenje tržišnog mehanizma selekcije prema sposobnosti.“

Kako izabrati budućeg agenta?

„Agenti koje rade na razvoju i korištenju ideologija mobiliziraju se između natprosječno inteligentnih osoba čiji psihološki profil ukazuje na psihopatski, ili šizofrenični poremećaj osobnosti s jakim egom i prenaglašenom potrebom za moći, a njihov motiv za suradnju s obavještajno sigurnosnim službama je pomoć u realizaciji moći. Pojedinci sa znatno oslabljenim biološkim, psihološkim, ili duhovnim mehanizmima obrane od zla, bilo zbog nasljednih osobina, bilo zbog nekog oboljenja, ili šoka u djetinjstvu, postaju cilj kadrovika koji ih pronalaze najčešće među starijim maloljetnicima iz nesređenih obitelji, između siročadi, ili izvanbračnom djecom, koja su odrasla bez osjećaja obiteljske ljubavi, te koji su kao takvi odlična sirovina koju je lako pretvoriti u robote programirane za beskrupulozno osvajanje moći. Ovakvi agenti s dobrom obukom iz područja psihološko političkog djelovanja, ubacuju se u protivničke obavještajne, političke, vojne ili terorističke skupine, gdje glumeći ideološku, nacionalnu, ili vjersku isključivost i radikalizam nastoje izbiti na vrh organizacija u koje su se ubacili. Pri tome ih se potiče na beskrupulozno istiskivanje svih konkurenata za vodeće položaje koristeći sva sredstva, a pri tom im pomažu agenti dezinformatori koji šire dezinformacije o njihovim konkurentima, pri čemu nastaju frakcijske borbe u kojima pobjeđuju oni koji znaju tko igra kakvu igru.“

Tajne službe postojale su od nastanka civilizacije. Nastankom industrijske civilizacije ove službe su doživjele nagli razvoj, te su poslove počele dijeliti na vojne, industrijske i političke, odnosno na uhođenje protivnika, otkrivanje neprijateljskih uhoda i na zaštitu tajnosti važnih informacija vojne, industrijske i političke prirode. Za razliku od javnih sigurnosnih službi kojima je zadatak štititi zakon i opsluživati pravosudna tijela, tajne obavještajno sigurnosne službe štite državu, te nisu dužni pomagati rad sudskih vlasti osim kad je to u interesu države.

Podjela tajnih službi prema djelatnosti

Tajne službe se mogu podijeliti na obavještajne koje prikupljaju informacije, te na sigurnosne koje poduzimaju tajne akcije protiv protivnika. Većina ovih službi imaju i jednu i drugu komponentu.

Podjela prema području rada

vojne obavještajne službe
civilne obavještajne službe

Prema namjeni

Obavještajna služba (koja također provodi aktivnosti u inozemstvu)
Protuobavještajna služba ili kontraobavještajna služba (obavještajna služba koja nadzire i sprječava djelovanje obavještajnih službi na području vlastite zemlje).
Heraznanje.com