Autor: Stanko Radulović

Prajd je održan, protesti protiv LGBT populacije takođe, Crna Gora se svijetu pokazala u najboljem mogućem svjetlu, demokratija je opet pobijedila.

Istovremeno u jednom za svjetske razmjere malom gradu održana su dva događaja međusobno suprostavljena, i pritom direktnog kontakta učesnika ovih događaja nije bilo. Huligani su protestvujući protiv prajda lomili po gradu automobilie, stakla na prodavnicama i radnjama, pljačkali, prevrtali kontejnere i na taj način dokazali svoju muškost i pripadnost “pravoj strani”. Sad, potpuno je nebitno što nijedan pripadnik LGBT populacije nije bio meta njihovih napada, već sve drugo što im se našlo na putu u okruženju oko ND “Vijesti”, ali i dobrom dijelu grada preko Morače, kod stadiona Budućnosti, oko Sahat kule… I dok su pripadnici LGBT populacije pobjednički izvikivali kako su osvojili ulice Podgorice, “Varvari” su lomili ulice istog tog grada. Ulice grada u kojima obitavaju svi oni zajedno. Podgorica je oslobođena, ili osvojena, zavisi kako ko gleda, ali svejedno, ponovo nakon 1944. godine. Od juče ulicama našeg grada potpuno slobodno, kao osvojici ili oslobodioci, opet potpuno svejedno, slobodno mogu da se kreću i jedni i drugi bez straha za svoju bezbjednost…

Nezadovoljni građani, uglavnom huligani, su u nedjelju masovno izašli na ulice da se pobune protiv parade ponosa, ali nijesu podržali proteste protiv euro po euro, nije ih bilo ni nedavno na okupljanju, koje je organizovao Sindikat medija, protiv napada na novinare. To su za protestante sitne teme koje se ne tiču njihove sigurnosti i budućnosti njihove djece, prajd je već sasvim nešto drugo.

A mogli smo svoj stav pokazati i na potpuno drugačiji način. Mogli smo svi ostati u svojim domovima, i na taj način iskazati svoj PONOS, baš kao što su ga protestanti iskazali prije nedjelju dana kada su listom ostali u svojim domovima, umjesto dolaska ispred zgrade Uprave policije.

I nije bitno što sam imao juče veliku sreću da nisam bio na svom radnom mjestu u trenutku kada je neki “VARVAR”, iz kamenog doba, kamenicom pogodio i razbio prozor kraj mog radnog mjesta, pa me oruđe naših predaka iz davnina nije pogodilo u glavu, a srča od stakla u oko. A kamen je možda bačen iz ruke mog brata “Varvara”, i nebitno je što je taj kamen mogao da me ostavi bez jednog, ili čak oba, oka. Cilj je ostvaren. Protest protiv prajda je u potpunosti uspio. PODGORICA JE OSVOJENA… Brat “Varvar” bi ionako imao lakonsko objašnjenje: “nisam ja tebe gađao brate. Ti si samo kolateralna šteta. Znaš da nemam ništa protiv tebe. Nisi ti pripadnik LGBT populacije. Mi smo samo željeli da pokažemo pe..r…. da ne mogu da se šepure po našem gradu. Ti brate imaš dvoje djece”. A to što bih ostao bez oka nije njegov problem. PODGORICA JE OSVOJENA, I SLOBODNA! ILI MOZDA, IPAK, NIJE.