Nakon 22 godine od proglašenja Crne Gore ekološkom državom, građani Crne Gore sa pravom sve češće postavljaju pitanje da li zaista zaslužujemo ovaj epitet i vrlo često možemo čuti mišljenje da ovu odredbu treba brisati iz Ustava. Period duži od dvije decenije je sasvim dovoljan da bi se lako mogli sumirati postignuti rezultati i realno procijeniti stanje životne sredine u našoj zemlji. Ne računajući donošenje dokumenata i unapređenje zakonskog okvira, činjenica da se danas suočavamo sa istim problemima kao i prije 22 godine, dok se situacja u nekim oblastima, kao što je upravljanje otpadom, dodatno pogoršala upućuje na zaključak da je ideja ekološke države doživjela neuspjeh. Zato ukoliko teži promijeni i poboljšanju u tom pogledu, Crna Gora bi morala da prizna svoj neuspjeh i krene sa traženjem odgovornosti onih koji su propustili šanse da unaprijede stanje u ovo sektoru, kao i da preduzme korake ka pronalaženju rješenja.

Danas je gotovo izlišno pozivati se na ustavne odredbe koje se evidentno ne poštuju niti se tadašnja ekološka ideja strateški inkorporira u rad i djelovanje nadležnih institucija.

Napominjemo da nije dovoljno što je Crna Gora identifikovana kao vruća biodiverzitetska tačka u Evropi, država sa neprocjenjivim prirodnim bogatsvom već se ista moraju konkretno, a ne deklarativno valorizovati na adekvatan način, ohrabrujući jedini mogući oblik razvoja, a to je onaj koji obećava održivost.

Podsjećamo da ekološka država na svojoj teritoriji već decenijama baštini crne tačke koje narušavaju ne samo životnu sredinu i poništavaju ekološki karakter naše države već su i izuzetno škodljivi po živote i zdravlje samih građana. Napominjemo da naš prioritet prije svega treba biti sanacija ovakvih lokaliteta a to su: Kombinat aluminijuma Podgorica, Termoelektrana Pljevlja, Brodogradilište Bijela, Željezara Nikšić i flotacijsko jalovište olova i cinka Gradac (Rudnik Šuplja stijena) u Pjevljima.

Paralela u odnosu na prethodne godine definitivno je uvećanje broja ovih tačaka dodajući Vasove Vode, ekološki incident i gotovo školski primjer kako ne treba upravljati životnom sredinom.

Činjenica da mještani Beransela vec deveti put blokiraju ovo smetlište boreći se za Ustavom zagarantovano pravo i jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na zdravu životnu svjedoči da mišljenje javnosti i potrebe lokalne zajednice sa tog područja nijesu ni u ovom slučaju ispoštovane. S druge strane nadležne instance ni ovoga puta nijesu uložile dovoljan i potreban napor kako bi se ovo pitanje riješilo na adekvatan način i prije svega u korist građana.

Da sumiramo, najveće prijetnje životnoj sredini u Crnoj Gori i dalje ostaje nekontrolisana i neplanska urbanizacija u obalnom pojasu koja uključuje i nelegalnu i nekontrolisanu gradnju na nivoima opština, zatim zagađenje slatkovodnih i morskih ekosistema otpadnim vodama i čvrstim otpadom, nelegalna sječa šume, eksploatacija šljunka i pijeska iz riječnih korita i nelegalni lov i ribolov, kao i druge nezakonite i prekomjerne upotrebe prirodnih resursa.

Smatramo da za epitet ekološke države nije dovoljno pozivati se na usklađivanje zakona sa EU direktivama i normama, potrebni su konkretni i mjerljivi rezultati. U tom smislu apelujemo na nadležne da pokažu više političke volje i preduzmu odlučnije korake ka unapređenju životne sredine ali i razvoju kapaciteta na svim nivoima ne samo zbog uslova koje od nas traži zajednica evropskih zemalja već isključivo zbog građana koji zaslužuju ustavom zagarantovano pravo na zdravu životnu sredinu kako bi se postigao zadovoljavajući kvalitet života građana, a ekoloska država opravdala svoj naziv.

Napomena: Naslov je dao PCNEN