Sve je više Roma i Egipćana u Crnoj Gori koji žele da poboljšaju svoj status u crnogorskom društvu. Istovremeno, kada ih pitate da li postoje realne šanse za tako nešto, većina od njih će vam reći da su nemoćni’i da su njihove mogućnosti da utiču na vlastitu sudbinu veoma male ili skoro nikakve.

Veliki broj Roma i Egipćana zagovaraju formiranje nacionalne partije, kroz koju bi artikulisali interese svoje zajednice. Međutim, mnogi od njih, nažalost, ne znaju da aktuelni zakon o izboru odbornika i poslanika nije predvidio afirmativan pristup rješavanja političke participacije Roma i Egipćana u crnogorskom parlamentu.

Pomenuti zakon po pitanju postavljenog cenzusa stavlja u istu ravan Rome i sve druge manjinske zajednice, koje su nekoliko puta brojnije od romske zajednice. Nažalost, mnogi od njih ne znaju da je zakonodavac pozitivnu diskriminaciju predvideo samo za hrvatsku zajednicu i jedino za njih važi pravilo da sa 0,35% važećih glasova stiču pravo na jedan poslanički mandat. Romima, nažalost, treba duplo više glasova za jedan poslanički mandat ili 0,70% glasova.

Ovo je samo jedan od razloga da Romi i Egipćani u Crnoj Gori moraju pod hitno da se homogenizuju i da okupe intelektualnu elitu, koja bi radila i djelovala pod okriljem jedne institucije, bez obzira kako se ona zvala. Nije bitno hoće li to biti u okviru budećeg nacionalnog savjeta ili možda neke široke koalicije, koja bi okupila cjelokupni intelektualni potencijal romske i egipćanske zajednice.

Kad sam već spomenuo koaliciju, u Podgorici je ovih dana formirana Koalicja „Romi i Egipćani zajedno“. Po meni, to je dobar osnov da se krene u izradi jednog strateškog dokumenta, koji bi imao za cilj: identifikaciju krucijalnih problema romske i egipćanske zajednice i, naravno, ponuditi rješenja za pomenute probleme.

Ono što bih posebno želio da potenciram jeste to, da je neophodno pomenutu koaliciju proširiti i u njihovim aktivnostima uključiti sve pojednice pripadnike romske i egipćanske zajednice, koji imaju volju i intelektualni potencijal i koji su spremni da se podrede kolektivnom interesu romske i egipćanske zajednice, naravno bez pretenzija na nekoj podjeli između Roma i Egipćana, jer bi te podjele dugoročno bile kobne za obje zajednice. Neosporno je da svi mi zajedno imamo zajednički cilj, a to je poboljšanje statusa Roma i Egipćana u crnogorskom društvu , što je jako bitno kao početna osnova čitavog procesa. Ako nemamo jasno definisan cilj, šta zapravo želimo, šanse za uspjeh su veoma male. Ako bi se ova zamisao implementirala u praksi, siguran sam da rezultati ne bi izostali.

Usuđujem se reći da RAE intelektualna elita polaže ispit zrelost i patriotizma prema svom narodu, koja je dostigla dno dna. Moramo biti iskreni prema sebi i prema narodu kojem pripadamo, svi mi kao pojednici, koji imamo neku funkciju, nismo tu zbog naše superiornosti ili nekih posebnih profesionalnih kvaliteta. Tu smo isključivo da bi smo predstavljali i zastupali interese Roma i Egipćana. Čini mi se da pojedinci to olako shvataju i kad se dočepaju funkcije zaboravljau da su predstavnici naroda kojem pripadaju.

Jednostavno nas nema nigdje, u javnoj upravi kao da ne postojimo. U organima državne uprave rade dva pripadnika romske zajednice, u organima lokalne uprave nema zaposlenog niti jednog pripadnika romske i egipćanske zajednice. Mi smo kroz redovne aktivnosti savjeta godinama pokušavali da pokrenemo određene aktivnosti po pitanju zastupljenostu u organima lokalne uprave, nažalost bez rezultata. Ponekad stičem utisak, kao da smo zapali u neku vrstu apatije i inertnosti, kao da smo se jednostavno predali. To svakao nije dobro, jer mnogo je Roma i Egipćana koji u nas gledaju, kao u poslednju nadu. Moramo svi zajedno biti aktivni, odlučni, uporni i energični i aktivnizam moramo posmatrati kao moralni imperativ, jer drugog izbora nemamo.

Prvi i ključni korak je biti informisan. Znamo da Crna Gora prolazi kroz najteža ekonomska iskušenja od sticanja nezavisnosti. Međutim mi smo skroman narod, mi ne tražimo da se svi naši problemi na prečac riješe i eliminišu. Veoma dobro znamo da je to skoro nemoguće u ovakvim okolnostima. Mi isključivo težimo da se trenutni problemi sa kojima se Romi i Egipćani suočavaju, barem djelimično ublaže. Zaista je neprijatno i teško kada za svoja Ustavom zagarantovana prava moramo vječno da molimo.

Nažalost, izgleda da još uvijek moramo dokazivati da smo i mi ljudska bića i da smo građani ove države. Mislim da nije grijeh to što se zalažemo za ravnopravnost i jednakost. Uostalom, kako nas god drugi doživljavali, tvrdim da smo i mi ljudi s dostojanstvom. I da zaključim: nekorektono je predstavljati Rome i Egipćane kao finansijski ili socijalni problem već kao političko i demokratsko pitanje državnih institucija Crne Gore.

Muhamed Uković, potpredsjednik NSRiR