Autor:Federacija za anarhistično organiziranje
Posljednjih se dana povijest svom silom također srušila i kod nas. S ustankom u Mariboru započelo je nešto za što su mnogi mislili da je kod nas nemoguće: ljudi su se samoorganizirali, stjerali svog lokalnog šerifa u kut i prisilili ga na bijeg te istovremeno zapalili iskru šireg otpora protiv političko-ekonomske elite i kapitalističkog sistema. Nemamo kristalne kugle kojom bismo predvidjeli što će uslijediti, ali znamo da nam romantiziranje i naivnost neće uopće pomoći, dok organiziranost i hrabrost hoće.
Odozdo prema gore i od periferije prema centru
Protest se raširio na sve strane i krajeve zemlje te prerastao u sveslovenski ustanak protiv političara i vladajuće klase. Svaki kraj zemlje na svojem narječju političarima poručuje da su gotovi. Upravo decentralizacija otpora i činjenica da isti nije organiziran odozgo od strane vođa, već odozdo od strane ljudi koje nitko ne predstavlja, jedna je od ključnih značajki dosadašnjeg razvoja događanja. Kako bi održali solidarnost među ljudima i spriječili uzurpaciju ustanka od strane političke klase ta se decentralizacija treba unaprijediti, ojačati i braniti.
Policija posvuda, a prava nigdje
Policijska brutalnost nad prosvjednicima nije nikakvo iznenađenje. Ono što iznenađuje jest gajenje iluzija da će nam se policija pridružiti. Istina, policija nije primarna meta ovog ustanka te sukob između policije i demonstranata nije njegov konačni i jedini horizont. Meta u ovom konfliktu su kapitalistička i politička klasa i cijeli sistem kao takav. No, također je istina da policija nije naš saveznik jer ona vrši svoju sistemsku ulogu i nigdje i nikada nije saveznik ustanaka. Podsjetimo: policija je represivni aparat države čija je strukturna funkcija obrana vladajućeg poretka i interesa vladajuće klase. I to vrijedi unatoč tome što se pod uniformama nalaze također iskorištavani pojedinci. No sve dok budu ispunjavali naredbe šefova bit će policajci. Tek kad to prestanu biti mogu slobodno postati dio ustanka. Gajiti iluzije o tome da su oni na našoj strani je stoga krajnje naivno. Je li njihova intervencija na dosadašnjim prosvjedima zaista bila toliko primjerena kao što to neki prikazuju i je li zaista bila u interesu ljudi? Zar smo već zaboravili na brutalno razbijanje mariborskih prosvjeda i prijetnje ministra unutarnjih poslova Gorenaka da će pohvatati sve organizatore “ilegalnih” prosvjeda? Nažalost ne iznenađuje niti moraliziranje o “izgrednicima” i “nasilju” koje se raširilo po virtualnim društvenim mrežama. Vlada i mediji su nam bacili kost koju su neki odmah pograbili. Što su deset razbijenih prozora, polomljena vrata gradske općine, razrovana granitna cesta u usporedbi sa strukturnim nasiljem države? Besperspektivnost omladine, nezaposlenost, prekarnost (nesigurnost radnog mjesta u širem smislu), ukidanje stipendija, obroka, smanjenje broja odgajatelja u vrtićima, smanjenje prava iz košarice zdravstvenog osiguranja, smanjenje sredstava za edukaciju i istraživanje, prisiljavanje ljudi na rane mirovine, snižavanje plaća, mirovina, broja slobodnih dana, nedostatak neprofitnih stanova, život mladih u podstanarstvu ili kod roditelja do starosti, kršenje prava homoseksualcima, migrantima, ženama, pripadnicima manjinskih religija, a mogli bismo i dalje nastaviti ovaj niz. A njime se još ni nismo dotaknuli korupcije, nepotizma, klijentelizma te kriminalnosti vladajuće elite. Prisiljavaju nas da radimo sve više, a plodove tog rada uvijek iznova prisvaja kapitalistička klasa. Ovaj sistem je utemeljen na eksploataciji. Sada nam recite tko tu nad kime vrši nasilje? Kako to da si dopuštamo biti ljudima kojima su ukrali budućnost? Mladi su ljuti i nemaju više vremena za gubljenje. Zato ih prestanite osuđivati: zajedno možemo preusmjeriti pozornost na prave probleme.
Još opasnije je pozivanje na samo-represiju i suradnju s policijom. Zar u današnjem društvu nije već dovoljno nadzora, sigurnosnih kamera i represije? Zar ćemo i mi sada postati oni koji će pomagati policiji tražiti “izgrednike”, predati ih njima i na taj način mnoge mlade isključiti iz ovog ustanka? Suradnja s policijom je pljuvanje u vlastiti obraz, osuđivanje mladih koji svoja stajališta izražavaju na direktnije načine vodi u blokiranje potencijala prosvjeda. Danas vlast kao nasilje označava razbijanje stakla, a uskoro bi ista oznaka nasilja mogla biti prilijepljena bilo kojem obliku prosvjeda koji ne bi bili prijavljeni, pasivni i na taj način potpuno benigni. Za sistem koji nas godinama ponižava, pljačka i zatire mi smo svi izgrednici.
Zato ovim putem iznova izražavamo potpunu solidarnost sa zatvorenima, zahtijevamo njihovo puštanje, kraj sudskog i medijskog progona te poništenje svih kazni koje su ljudi zbog sudjelovanja na prosvjedima već dobili.
Vlast ljudima, a ne strankama
Radi početnog spontanog žara ustanka, gdje je do izraza došla kreativnost ljudske mase, također se otvorio i prostor za dodatno promišljanje strategije. Da bi se ustanak mogao razviti u društveni pokret s konkretnim zahtjevima, ciljevima i vizijama treba pronaći načine za artikulaciju zahtijeva koji se unutar ustanka pojavljuju, te organizacijski oblik koji će to omogućiti. Bez toga će se ustanak razvodniti, a stvari će ostati nepromijenjene.
U smislu pravljenja zahtijeva treba ići korak po korak i početi sa zahtjevima koji su se unutar ustanka već artikulirali. Treba održati socijalno, javno zdravstvo, školstvo te radnička prava. Ali to ne znači da se borimo za staru pravdu. Pored toga što se ne želimo odreći prava dobivenih stoljetnim borbama, u mislima također moramo imati i dugoročnu perspektivu. Dok postoje država i kapital, uzroci iskorištavanja i zatiranja također će se pojavljivati unutar javnog školstva, zdravstva i socijale. Zato se također trebamo samoorganizirati u tim područjima i početi pregovarati za prava. Prava su izborena, a ne dodijeljena!
Možda će se dio korumpirane političke elite pomiriti s činjenicom da je gotovo te će napustiti političku pozornicu. No, zamijeniti će ih neki novi koji će ponovno, iako im za to nećemo dati nikakav legitimitet, donositi odluke u naše ime. Njihovi interesi nisu naši i to nam dokazuju svaki dan s brojnim primjerima nepotizma i korupcije, te donošenjem reformi i protu-kriznih zakona koji nas guraju još više na rub društva. Zato moraju otići svi, od prvog od zadnjeg. Naivno bi bilo vjerovati da negdje postoje čisti, neiskvareni ljudi koji nam žele samo dobro i koji će nas izvući iz krize, a mi im eto samo na izborima trebamo dati svoj glas. Političko-ekonomski sistem sa svojom autoritarnošću i hijerarhijom onemogućuje da živimo neotuđeno, u skladu sa našim željama i potrebama. Dok vlada kapitalizam, gdje manjina vlada većinom te je potiskuje na ekonomsko i socijalno dno, naši će životi ostati prazni. Ako se ne pobunimo i izborimo za alternativu uvijek će netko vladati nad nama: patrijarh u domaćinstvu, dekan i studentski funkcionari na fakultetima, šefovi na radnim mjestima te političari u vladi. Lažna demokracija koju nam nude na izborima nije jedini mogući oblik organizacije društvenog života.
Organizirajmo se tamo gdje radimo, živimo, studiramo
Kako bi ustanak i njegovi zahtjevi proizveli stvarnu društvenu moć potrebno se samoorganizirati. Kada govorimo o organizaciji ustanka naravno da mislimo na načine organiziranja koji će biti drugačiji od društveno-političkog organiziranja kakvog poznajemo. Treba se organizirati odozdo, bez hijerarhije i vođa te svugdje gdje smo iskorištavani i zatirani: u našim susjedstvima, na radnim mjestima, u obrazovnim institucijama. Seljaci se trebaju povezati u zadruge, a zadruge se trebaju povezati s urbanim okolišem. Samoorganizacija koja je spontana i kreativna razvija najslobodnije odnose i uspostavlja strukture koje će omogućavati punu emancipaciju pojedinaca. Nju slijede principi direktne demokracije, uzajamne solidarnosti, neautoritarnosti, antifašizma.
Za početnu metodu takvog organiziranja predlažemo instituciju direktnodemokratske skupštine koju su tokom ovih godina prakticirali ustanički pokreti diljem svijeta. Možemo se organizirati lokalno u manje grupe i skupa oblikovati našu budućnost putem prepoznavanja naših potreba te tako i potreba mjesta, gradova i sela. Isto tako, zajedno možemo oblikovati prijedloge i otkrivati naše potencijale a u velikoj ih mjeri također i ostvariti. Tako ćemo oblikovati sestrinstvo i bratstvo te ujedinjenost, u kojoj za sve postoji sve, a za one koji žele vladati ništa.
Zato za sljedeće korake ustanka predlažemo međusobno povezivanje skupina i uspostavu organa ovog raspršenog ustanka u razvoju. Predlažemo da se na podlozi zajedničkih interesa udružimo u frontu skupina i pojedinaca/pojedinki. Ta fronta bi bila ideološki neograničena i inkluzivna te utemeljena na zajedničkim zahtjevima. Fronta bi bila organizirana horizontalno, bez posredničkih tijela i funkcionara, bazirajući se na autonomiji skupina i pojedinaca te direktnodemokratskom odlučivanju.
Sve skupine, organizacije, pojedince i pojedinke kojima se ovo čini kao dobra ideja pozivamo da se u svojim lokalnim zajednicama organiziraju kroz otvorene skupštine koje se kasnije mogu povezati među sobom. Vratimo zajedno nazad svoje živote!
Sa ulica i trgova, 6. prosinca 2012
Alternativa obstaja
Anarhistična Fronta Posavje [ AFP ]
Anarhistična pobuda Ljubljana [ APL ]
Avtonomna skupina Koprive
Organizirana skupnost anarhistov Zasavje [ OSA ]
Tovarišija anarhistk/ov Maribor [ TAM ]
0 Comments