Autor: AI Grok/PCNEN

Godine 2015, tokom govora na Svjetskom cionističkom kongresu u Jerusalemu, Benjamin Netanjahua je tvrdio da Adolf Hitler prvobitno nije planirao istrijebiti Jevreje, već ih je samo želio protjerati. Prema Netanjahuovoj izjavi, ideju o istrebljenju dao mu je jerusalemski muftija Hadž Amin al-Huseini tokom sastanka u Berlinu 1941. godine. Netanjahu je rekao da je muftija, na Hitlerovo pitanje što učiniti s Jevrejima ako ih protjera i oni dođu u Palestinu, odgovorio: “Spali ih.”

Ova izjava izazvala je oštre kritike istoričara, izraelske opozicije i palestinskih zvaničnika. Glavna istoričarka Jad Vašema, Dina Porat, je istakla da je Netanjahuova tvrdnja netačna jer su masovna ubistva Jevreja počela prije sastanka Hitlera i muftije, primjerice u Litvi u julu 1941. i kod Kijeva u septembru 1941., što ukazuje na to da je “Konačno rješenje” već bilo u toku. Isak Hercog, tadašnji čelnik opozicije, nazvao je izjavu “opasnim iskrivljavanjem istorije” koje umanjuje Hitlerovu ulogu u Holokaustu. Palestinski pregovarač Saeb Erekat je optužio Netanjahua da pokušava osloboditi Hitlera krivice kako bi opravdao politiku prema Palestincima.

Ova izjava često se navodi kao primjer Netanjahuova pokušaja da poveže palestinsko vodstvo s nacističkom ideologijom, što mnogi kritičari vide kao pokušaj političke manipulacije i eskalacije tenzija

Netanjahu je kasnije pokušao ublažiti kritike, izjavivši da nema namjeru osloboditi Hitlera odgovornosti, ali je insistirao da postoje dokazi o muftijinoj ulozi u podsticanju “Konačnog rješenja”. Međutim, istoričari poput Dana Mihmana i drugih naglasili su da je odluka o Holokaustu donesena prije sastanka s muftijom, a masovna ubistva već su bila u toku.

Benjamin Netanjahu, kao dugogodišnji izraelski premijer, je izazvao brojne kontroverze svojim govorima, često zbog svojih oštrih stavova, političke retorike ili pokušaja da opravda svoje politike. Osim već spomenute izjave iz 2015. o Hitleru i muftiji Hadž Aminu al-Huseiniju, evo pregleda nekoliko drugih značajnih kontroverznih govora ili izjava Netanjahua koji su izazvali pažnju i kritike, temeljenih na dostupnim informacijama:

Pozivanje na biblijsku retoriku o Amalečanima (2023)

Tokom konferencije za novinare uoči vojne intervencije u Gazi, Netanjahu je citirao Hebrejsku Bibliju, rekavši: „Biblija kaže da postoji vrijeme za mir i vrijeme za rat. Ovo je vrijeme za rat. Rat za našu zajedničku budućnost. Naša će biti pobjeda dobra nad zlom.“ Povezao je Hamas s Amalečanima, biblijskim plemenom koje se smatra neprijateljem Izraela, čime je implicirao potrebu za njihovim uništenjem. Ova retorika izazvala je kritike jer su mnogi, uključujući rabinsku organizaciju T’ruah, smatrali da takve reference ne nude moralno prihvatljivo opravdanje za vojne akcije, već su huškačke i potencijalno opravdavaju prekomjerno nasilje. Kritičari su istaknuli da je cilj bio pridobiti podršku desničarskih i vjerskih birača, dok je to istovremeno produbilo podjele unutar Izraela i izazvalo međunarodnu osudu.

Tvrdnje o iranskoj nuklearnoj prijetnji (više govora od 1980-ih do 2025)

Netanjahu je decenijama upozoravao na iransku nuklearnu prijetnju, često koristeći dramatičnu retoriku. U intervjuu s Takerom Karlsonom, iranski predsjednik Pezeškijan je tvrdio da je Netanjahu od 1984. „stvorio pogrešnu sliku da Iran želi napraviti nuklearnu bombu“ i uvjeravao američke lidere u to. Ove izjave, uključujući Netanjahuov govor pred UN 2012. s crtežom bombe i „crvenom linijom“, kritikovane su kao pretjerivanje ili manipulacija kako bi se opravdali agresivni potezi protiv Irana. Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung 2025. podržao je Netanjahuovo obrazloženje napada na iranske nuklearne objekte kao odgovor na „akutnu prijetnju“, dok je Hannoversche Allgemeine nazvao njegovu strategiju „rizičnom“, tvrdeći da eskalacija sukoba izlaže Izrael opasnosti.

Optužbe za izbjegavanje odgovornosti za napad Hamasa (2023)

Tri nedjelje nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023., Netanjahu je na platformi X objavio da „nije primio upozorenje“ o ratnim namjerama Hamasa, dodajući da su bezbjednosni zvaničnici procijenili da je Hamas „odvraćen i želi sporazum“. Ova izjava izazvala je bijes u Izraelu jer je doživljena kao pokušaj prebacivanja krivice na bezbjednosne snage usred rata. Nakon oštrih kritika, Netanjahu je obrisao objavu i izvinio se, ali šteta je već bila učinjena, dodatno podgrijavajući javno nezadovoljstvo njegovim vodstvom. Anketa lista Maariv pokazala je da 80% Izraelaca smatra da mora preuzeti odgovornost za bezbjednosni promašaj.

Opravdanje legalizacije naselja na Zapadnoj obali (2023)

U februaru 2023., Netanjahuova vlada legalizovala je devet „divljih“ jevrejskih naselja na Zapadnoj obali, što je izazvalo međunarodnu osudu jer su ta naselja nezakonita prema međunarodnom pravu. Netanjahu je izjavio da želi „ojačati naselja“ u sklopu „odlučne borbe protiv terorizma“. Kritičari, uključujući palestinske zvaničnike i međunarodne organizacije, optužili su ga za podrivanje rješenja dvije države i eskalaciju napetosti. Ova retorika viđena je kao pokušaj zadovoljavanja krajnje desnih saveznika, poput Bezalela Smotriha, dok se suočavao s unutrašnjim protestima protiv reforme pravosuđa.

Reforma pravosuđa i optužbe za autoritarizam (2023-2024)

Netanjahuovi govori u obrani kontroverzne reforme pravosuđa 2023., kojom je želio ograničiti ovlašćenja Vrhovnog suda, izazvali su masovne proteste u Izraelu. Tvrdio je da je sud „elitistička grupa“ koja ne predstavlja narod, što su kritičari protumačili kao pokušaj osiguravanja imuniteta od optužbi za korupciju. Demonstranti su nosili transparente s porukama poput „nema demokratije bez jednakosti“, dok su analitičari upozoravali da reforma vodi Izrael prema autoritarizmu sličnom Poljskoj ili Mađarskoj. Kada je Vrhovni sud 2024. poništio ključni dio reforme, Netanjahuovi saveznici su se uzdržali od daljnjih eskalacija zbog rata u Gazi, ali njegova retorika o „korekciji“ sudskog sistema ostala je predmet žestokih kritika.

Ove izjave odražavaju Netanjahuov stil političke komunikacije, koji često koristi dramatičnu retoriku kako bi učvrstio podršku svoje baze, ali i izaziva polarizaciju unutar Izraela i međunarodne kritike.