Piše: Jovan ERAKOVIĆ (iz Banjana)

Zeleno svijetlo

Svakodnevno se nešto odobrava, ali se to ne izgovara tako. Umjesto toga, govori se i piše da se daje zeleno svijetlo. Šoferski, nema šta. Da se tako zborilo prije postavljanja semafora, nikome ne bi bilo jasno šta je kazano. Osim toga, svijetlo se ne daje, nego se pali. Kad bi se svakom prolazniku davalo zeleno svijetlo, koja bi fabrika mogla da proizvede toliko čuda?

Zeleno svijetlo ostaje tamo gdje mu je i mjesto, i ne bi trebalo da se nikome daje. Zato bi se valjalo vratiti izvornom jeziku, koji ne zbunjuje ni čitaoce ni slušaoce.

Imišljeni oblik

Ako je SAV muški rod, SVA ženski, a SVE srednju, kao što piše u Pravopisu, zašto se izmišlja: SVO? Je li to četvrti rod, ili neka druga besmislica?  Ne samo da to nema smisla nego i zbunjuje svakoga ko želi da se pravilno izražava. Ako bi se reklo: svo društvo, genitiv bi bio: svog društva, pa se ne bi znalo je li to nečije vlasništvo ili nekakva cjelina.

Nije naodmet pomenuti i ovo. Kada je, šezdesetih godina prošlog vijeka, u Nikšiću gostovala strana muzička grupa, njen vođa je pozvao publiku da zapjeva, izgovorivši to ovako: svo društvo. Neko mu je zamjerio, a neko shvatio da stranac ne može znati naš jezik kao mi.

To je bilo tada. A sada, kad svako želi da pametuje, može svašta da se čuje.

Upisivanje pobjede

Sportski komentator reče da tim nije upisao pobjedu. Znači li to da je pobijedio, pa zatajila administracija? Ne, nego da je pobijeđen, ali to izvještač nije umio da kaže.

Tako je to kad neko svojim neznanjem zbunjuje slušaoce.

Nije među živima

Zbunjujuće zvuči i kad se za pokojnika kaže da nije među živima. Kako bi se onda govorilo za medicinsko osoblje koje se bavi obdukcijom. Ljekari te struke najveći dio svoga radnog vremena borave među leševima. Ljudi koji utvrđuju uzrok nečije smrti živi su i zdravi, iako nijesu među živima.

Kad bi se pažljivije govorio o svakom pokojniku, pomanje bi se griješilo.