Fizičar Melvin Vopson nedavno je objavio rezultate svoje studije koja sugeriše postojanje novog zakona fizike, zvanog “drugi zakon infodinamike”. Prema Vopsonu, ovaj zakon može značajno promijeniti naše razumijevanje virusnih mutacija, evolucije i čak sugeriše da bismo mogli živjeti u simuliranom svemiru. Zvuči kao naučna fantastika, zar ne? No, prije nego što prihvatimo novu nauku o stvarnosti, valja zapamtiti da izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze – a Vopson priznaje da smo od toga još daleko.

Mutacije virusa pod mikroskopom

Istražujući kako se virus SARS-CoV-2 mijenjao tokom pandemije, Vopson je koristio neobičan pristup analizirajući informacijsku entropiju – mjernu veličinu koja opisuje složenost i predvidljivost informacija unutar sistema. “Entropija fizikalnih stanja danog sistema mjera je svih mogućih fizikalnih mikrostanja kompatibilnih s makrostanjem,” pojasnio je u svom radu. Proučavajući RNA, a ne DNA, Vopson je otkrio da se informacijska entropija s vremenom smanjuje, što je u suprotnosti s očekivanjima.

Preispitivanje teorije evolucije?

Ako je Vopson u pravu, njegovo otkriće može značiti da mutacije nisu potpuno nasumične, kako se tradicionalno vjeruje, već su vođene zakonitostima koje se tiču očuvanja ili smanjenja informacijske entropije. “Globalni konsenzus je da mutacije nastaju nasumično, a zatim prirodna selekcija određuje je li mutacija dobra ili loša za organizam”, objasnio je. “Ali što ako postoji skriveni proces koji pokreće te mutacije? Svaki put kada vidimo nešto što ne razumijemo, opisujemo to kao ‘nasumično’ ili ‘haotično’ ili ‘paranormalno’, ali to je samo naša nesposobnost da to objasnimo”, kaže Vopson.

“Znamo da se svemir širi bez gubitka ili dobitka toplote, što zahtijeva da ukupna entropija svemira bude konstantna. Međutim, takođe znamo iz termodinamike da entropija uvijek raste. Tvrdim da to pokazuje da mora postojati druga entropija – informacijska entropija – kako bi se uravnotežio porast.”

Vopson sugeriše da bi posmatranje genetskih mutacija kroz prizmu determinizma moglo otvoriti nove mogućnosti za predviđanje i upravljanje genetskim promjenama prije nego što se one dogode.

Živimo li u Matrixu?

Najprovokativnija implikacija Vopsonovih istraživanja je ideja da bi naše razumijevanje svemira moglo ukazivati na to da je sve oko nas simulacija. “Pošto je drugi zakon infodinamike kosmička nužnost i čini se da se primjenjuje svugdje na isti način, moglo bi se zaključiti da to ukazuje na to da cijeli svemir izgleda kao simulirani konstrukt ili divovski računar,” objašnjava. Dodaje kako bi super složen svemir, ako je simulacija, zahtijevao mehanizme za optimizaciju i kompresiju podataka.

Testiranje novih teorija

Da bismo dokazali ili opovrgnuli Vopsonove teze, predlaže se nekoliko eksperimenata. Jedan od njih uključuje mjerenje mase elektronskih uređaja prije i poslije brisanja podataka kako bi se vidjelo može li informacija imati masu. Takođe, eksperiment sa česticama i antičesticama koje se sudaraju mogao bi otkriti nove uvide o prirodi informacija. Iako je to daleko od potvrde, ideje koje Vopson predlaže intrigantne su i otvaraju nova vrata u razumijevanju prirode našeg svemira.

Dakle, dok čekamo daljnje dokaze, možemo samo nagađati i zamisliti kako bi ova potencijalno revolucionarna teorija mogla promijeniti naše shvatanje stvarnosti. Sigurno, možda će se ispostaviti da je teorija netačna, ali razmišljanje o tim mogućnostima stimuliše maštu i potiče naučničku znatiželju. (Preuzeto sa geek.hr)