Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

by | mar 3, 2024 | Blog | 0 comments

S vremena na vrijeme, sjeti me se koleginica Milena Perović i propituje me o aktuelnim političkim i inim temama za nedjeljnik Monitor. Valjda misli da treba da održavam novinarsku analitičku formu. Dio dogovora je da ja intervju naknadno objavim i na svome blogu. Naslov je Milenin.

Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip pod strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednica „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milorad Dodik je ove sedmice u posjeti predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću. Kako čitate vijest o toj posjeti?

Dodik i Mandić su stari politički jarani i nije čudno da su poželjeli da odigraju novu epizodu toga jaranstva u Podgorici, gdje je Mandića zapalo da bude drugi čovjek u državi. Mandić se sada osjeća politički jakim, od volje njegove partije zavisi opstanak Vlade, prestavio se Evropljanima kao solidan partner i želi da proba kapitalizovati moć i poziciju koju trenutno ima. A možebiti i da jarani, poput Dodika, žele da ga testiraju koliko je voljan da tu poziciju i moć stavi u funkciju građenja pretpostavki za čvršće povezivanje a u daljoj perspektivi i ujedinjavanje Srba.

Dodik je Mandiću dostavio predlog sporazuma o specijalnim vezama. Usput je prokomentarisao da je „srpski svet fenomenalna ideja“.  Trebaju li Crnoj Gori takvi sporazumi?

Ako bi već trebalo da se Crna Gora povezuje sa nekom regijom iz bivše zajedničke države, onda bi bilo prirodnije da to bude Vojvodina, u kojoj žive brojni potomci onih (kako god da se nacionalno izjašnjavaju) koji su poslije Drugog svjetskog rata rodna crnogorska brda zamijenili panonskom ravnicom. Čak i kada bi imala potrebe za nekim posebnim odnosima sa srpskim entitetom iz susjedne države, Crna Gora bi trebala da pokaže uzdržanost zbog svoje neslavne uloge u ratnom krvoproliću u BiH. Crna Gora ima moralnu obavezu da sa cjelovitom BiH ima dobre odnose i da riječju i djelom doprinosi pomirenju Srba sa Bošnjacima i Hrvatima.

Godišnjica je zločina u Štrpcima. Gdje je Crna Gora danas kada je u pitanju suočavanje sa ratnom prošlošću?

Crna Gora se nikada do sada nije iskreno željela suočiti sa svojom slikom iz ratnih godina, jer ta slika odudara od onog čojsko-junačkog stereotipa o Crnogorcima. Ničega čojstvenog ni junačkog nije bilo u pljačkanju Konavala i razaranju Dubrovnika. Ničega čojstvenog ni junačkog nije bilo u hvatanju Bošnjaka koji su u tvoju kuću ubjegli da bi izbjegli krvavljenje vlastitih ruku i isporučivati ih njihovim krvnicima. Ničega čojstvenog ni junačkog nije bilo u tolerisanju raznoraznih bandi vikend ratnika koji su uskakali preko granice da ubijaju, siluju i pljačkaju. Demokratska partija socijalista se, nakon sukoba koji je pocijepao, iz pragmatičnih razloga distancirala od prošlosti koja je ružila i bacala sjenku na njenu budućnost, ali nije mogla da zasijeca u vlastito meso. Neki novi politički klinci su spremni da poraženim političkim protivnicima nabijaju na nos ružnu prošlost, ali još nijesu pokazali spremnost da se sa tom prošlošću istinski suoče i obračunaju. U Crnoj Gori možda nije malo onih koji bi voljeli da se iskreno i istinski suoče sa vlastitom i ratnom prošlošću svoje države, ali takvi očigledno nijesu u poziciji moći.

Ratni zločini dio su posla koji CG mora završiti, kako bi dobila završna mjerilla za poglavlje 23. Tu su i pravosuđe, i mediji. Vlasti ambiciozno najavljuju da će se to desiti do ljeta. Koliko smo, kad su u pitanju mediji suštinski daleko od cilja?

Olako obećana brzina se već obija o glavu Pokretu Evropa sad, a tek će, bojim se. Kada su mediji u pitanju, aktuelna vlast i na nacionalnom i na lokalnim nivoima pokazuje da joj je prvenstveno stalo do kontrole, a ne do afirmacije profesionalizma i slobode. Već duže svjedočimo drskosti menadžmenta nacionalnog javnog emitera RTCG da nekažnjeno krši zakone, programske principe i standarde, a da se vlast tome ne razuma. Primjer spornog izbora direktora podgoričkog javnog emitera ide u prilog ocjeni da je vlasti jedino istinski stalo da preko svojih  kadrova kontroliše medije.

Ako je to tako, a ništa me još nije pokolebalo i natjeralo da promijenim mišljenjem, onda se bojim i da se neće žuriti sa usvajanjem novih medijskih zakona, koji bi, možda, obezbijedili institucionalne pretpostavke za bolje i javnom interesu primjerenije novinarstvo.

Media centar reagovao je zbog emisije Kalendar na RTCG, u kojoj je, kako ste saopštilli, javni servis sugerisao da su braća Grim dio bajki preuzeli iz sprskog jezika. To je, kako ste saopštli, još jedan prilog urušavanja kredibiliteta javnog servisa.

Mi imamo situaciju da TVCG u svojoj programskoj šemi ima emisiju koja nije predviđena Programsko produkcionim planom, emisiju čiji autor nije poznat i u kojoj objavljujete problematične informacije, poput one da su braća Grim neke svoje najpoznatije bajke preuzeli iz srpskog jezika, što je lako provjerljiva neistina. Ova emisija, kratka po trajanju, ali izuzetno važna po onome što objavljuje, zahtijeva za urednika eruditu i nekoga ko ne samo zna da probere, nego i da to probrano obradi u duhu vrijednosti za koje se društvo zalaže. Da je sreće, tako bi trebalo da bude, a kada sreće nema, onda mi dobijamo emisiju sumnjivog kvaliteta.

Monitor, 1.mart 2024.

0 Comments

Submit a Comment