“Poteškoće su te koje pokazuju kakvi su ljudi. Zato, kad iskrsne poteškoća, zapamtite da vas je Bog, poput trenera, suprostavio s grubim mladićem. Zašto? neko pita. Tako da možete postati olimpijski pobjednik; ali to se ne može postići bez znoja. Prema mom načinu razmišljanja niko nema bolju poteškoću od one koju vi imate, ako ste je voljni iskoristiti kao što sportaš koristi mladića s kojim se hrva”. (Epiktet)

Stoički filozof Epiktet u citatu iznad koristi analogiju hrvanja kako bi svojim učenicima predočio stav koji bi trebali imati prema raznim nedaćama s kojima se svi suočavamo u životu. Iako možda nije očito na prvi pogled, citat u sebi sadržava teme koje su klasične za stoicizam; lična autonomija i odgovornost, fokus je stavljen na stvari koje možemo kontrolisati, aktivno prihvaćanje i suočavanje s vlastitom sudbinom, itd.

Epiktet iznosi sljedeće tvrdnje:

Poteškoće nam daju uvid u ono što jesmo. Mogu nam pokazati gdje podbacujemo i gdje se možemo poboljšati, otkrivaju nam vlastite slijepe tačke a isto tako nam mogu otkriti da smo možda jači nego što smo mislili ako se uspješno naučimo nositi s njima.

Uspoređuje Boga s trenerom koji testira ljude. Drugim riječima, poteškoće nisu nesreća koja nas je zadesila kao posljedica nasumične i prevrtljive sudbine, već Bog/Svemir/Razum aktivno učestvuju u našem razvoju, poput stava kojeg dobar roditelj ima prema djetetu. Suočeni smo s nečim kako bi to prevladali i naučili nešto.

Ako imamo pravilan stav prema poteškoćama, i ako ih naučimo vidjeti kao priliku, možemo ih iskorisititi za vlastiti razvoj.

U tekstu čiji smo dio prenijeli ovdje, Ante Sarlija citira danskog filozofa Kirkegora, koji je rekao da “ne postoji ništa čega se svaki čovjek toliko boji kao spoznati koliko je mnogo toga sposoban učiniti i postati”.