Piše: Predrag Miloradson NIKOLIĆ (dripac i narkoman)

Zabjelo je nastalo kao naselje radničke klase, kog je pažljivo oko planera htjelo da dinstancira od crvene buržoazije, koja se vrlo brzo dočepala bisera i crvenih karmina i tražila distancu od te radničke svjetine. Poput Senjaka ili Dedinja u Beogradu, „creme de la creme“ partizanskih obitelji je uletio u baletanke i stvorio svoje specifične oaze gdje stanuju djevojčice – kojima miriše koža.

Ta svjetina sa Zabjela je imala svoj ritam života. Kada sam došao u Podgoricu, Zabjelo je bilo tako daleko. Došao sam iz Nikšića koji je tada imao mnogo jača mjesta za izlaske. Makar ona koja su baštinila rock and roll.

Avangardu nijesam mogao ni da očekujem od „creme de la creme“ sinova i šćeri. Ionako se nikada nijesam družio sa tzv. dobrom đecom. Uvijek su to bili dripci i narkomani, kako ih odlazeći premijer nazva.

Jednom sam se ispod teksta potpisao kao Bitanga, zbog odlazećeg metaforičnog premijera, kao bunt protiv nasilja i nevaspitanja čuvenog Mila Đukanovića. Danas ću se potpisati kao narkoman i dripac. Zašto?

U naseljima kao što je Zabjelo, možeš jedino da očekuješ avangardno ponačanje. Inteligentne i obrazovane ili neobrazovane ali inteligentne đece koja su od malih nogu naučila da se bore za svaki trenutak života.

Kada je Crnoj Gori bilo najteže šta smo imali kao svjetlo? Osim Cetinja imali smo samo i jedino Zabjelo Republiku. Moj duboki naklon njihovom izrazu i njihovom intelektu. Naklon i za hrabrost i za svaki trenutak kojim ste nas usrećili u vremenima kada su nas navikavali da mogu da prežive samo oni koji brzo trče da kupe makar 5 maraka u kvartovima crvene buržoazije gdje su boravili dileri devizama.

Od tih 5 maraka je bilo i za kokain.

Od vremena kada sam se potpisao kao Bitanga do današnjeg dana premijer na odlasku ili političkom umoru, došli smo da je mene sramota sada njega. Dok na političkom umoru blagosilja Crnu Goru, mora mu se priznati da se gradacijski izdigao iznad Vučića, jer Zabjelo nije kao Savamala stecište pacova, zmija i narkomana, već samo narkomana i dripaca. Nazvao je Zabjelo gradom. Nije Zabjelo grad. Zabjelo će ostati što je i bilo – republika!

U metaforičnom naponu predizborne kampanje neophodno je da se dobro razmisli. I ne preko zuba, jer onda je kasno.

Bilo je i izvinite Cetinjani, ali je odmah poslije bilo da nije bilo prekomjerne sile. Vidjećemo kako će se klupko odmotavati, ali neće sigurno kao Gordijev čvor da bi se postalo vladarem Azije, nego polako i lagano nalazeći rješenje.

Bilo je i da se u ANB na silu gura za glavnog inspektora drug premijera, Kurti, bez obzira na svoju kriminalnu prošlost.

Ali ništa ne ubija kao prejaka riječ ili poniženje, makar i metaforično iskazano.

Da je vječno Zabjelo!