Izuzetno dobar rezultat Jakova Milatovića u prvom krugu predsjedničkih izbora, po riječima najvećeg broja analitičara, učinio je drugi  krug izvjesnim. Uz podršku glasača Demokratskog fronta, Demokratske Crne Gore, SNP-a, Građanskog pokreta URA, Ujedinjene Crne Gore, CIVIS-a, BDZ-a(!), najvećeg dijela građanskih aktivista, ali i najuticajnijeg medija u Crnoj Gori „Vijesti“, prognoze su da Đukanović u drugom krugu nema što da traži. I ja mislim da će Milatović pobjediti u drugom  krugu, ali da će ta pobjeda biti tijesna, mnogo neizvjesnija nego što mnogi danas, tri dana nakon prvog kruga izbora misle. Da je čak moguće i iznenađenje.

Za razliku od prvog kruga, u drugom će kampanja biti mnogo prljavija, a Đukanović će, osim što će upotrebijeti prljavi novac za podmićivanje dijela glasača, sigurno zaigrati i na bekgraund „Zdravkovih beba“ – kako se u pobjedničkoj euforiji samoprozvaše kroz usta člana Predsjedništva „Evropa sad“ (PES) Janka Odovića. Iako se PES predstavlja – i predstavljaju ga – kao građanski pokret centra, on je duboko klerikalan i prikriveno nacionalistički, što će Đukanović sigurno pokušati da iskoristi za  mobilazacija glasača, pogotovo manjina, koje su masovno apstinirale u prvom krugu izbora. Dio procrnogorskih glasača koji su decenijama bili protivnici Đukanovića, njegove politike pohare Crne Gore i neprava, a koji su apstinirali u prvom krugu, u strahu od „Zdravkovih beba“ (da podsjetim, i Vesna Bratić je bila jedna od njegovim omiljenih „beba“) i takve politike „centra“, će u drugom krugu dati glas Đukanoviću. Istina, jedan broj njih koji su „preskočili“ prvi krug, u drugom će izaći da bi glasali protiv Đukanovića, jer je kod dijela građana postao toliko omrznut da će glasati bilo koga samo da mu najzad vide leđa. Lično poznajem osobe i iz prve i druge opisane kategorije. Kojih je više,  pokazaće izbori.

PES je postao strah i trepet za postojeći politički eštabliment. Munjevit rast podrške ovoj političkoj organizaciji, te pobjeda Milatovića na predsjedničkim izborima, ugrozili bi opstanak njihovih partija, koje su, u stvari, njihova lična, veoma profitabilna preduzeća. Većina lidera  koji su  Milatoviću poslije prvog kruga dali podršku, uradili su to, siguran sam, neiskreno, stoga je veliko pitanje da li će svojim simpatizerima i glasačima partijskim kanalima preporučiti sasvim obrnuto od onog što javno izjavljuju. Treba imati na umu da smo mi sistemski korumpirano društvo, da su većina partijskih aktivista – aktivisti zbog privilegija koji im taj angažman donosi, a ne zbog ideologije. Tako, može se desiti da glasači Demokratsko fronta, prije svih, masovno apstiniraju u drugom krugu, a neki aktivisti čak glasaju za Đukanovića! Vjerujem da će i manji dio glasača Demokrata takođe biti nezainteresovan da glasa u drugom krugu. Ako su ova moja razmišljanja tačna, drugi krug nije tako izvjestan kako se čini, mada je Milatović, svakako, favorit.

PES je populistički pokret. Naglu i enormnu podršku je zadobio iz tri razloga: zbog ekonomskog populizma, zasnovanom na povećanju plata i drugih davanja bez realne ekonomske osnove – na ime zaduživanja; svojoj dubokoj vezi sa SPC-om – najuticajnijim političkim faktorom u Crnoj Gori; zboga zasićenosti građana postojećim političkim elitama (kako u vlasti tako u opoziciji), a Đukanovićem i ovakvim DPS-om posebno. U normalnom, građanskom i kritički nastrojenom društvu, oponenti pokreta bi oštricu kritika usmerili upravo na njihov ekonomski program bez realne osnove, koji nas još munjevitije od njihovog uspona gura u pitonski zagrljaj MMF-a. Međutim, niko od elita ili „elita“ ne smije da javno kritikuje tu utopiju, po kojoj se bez nove vrijednosti i  zamaha proizvodnje mogu enromno povećavati plate, penzije, uvoditi nova socijalna davanja. Naša elita nema i nikada nije imala petlje da se zamjera naaarooodu, suočavajući ga sa bolnim činjenicama. Uvijek je bilo lakše šutjeti ili, još bolje , klimati glavom.

Dobar dio vrha DPS-a, Đukanović prije svih, odavno su zreli ne samo za političku penziju već za suočavanje sa pravnom državom. Alternativa u populističkom pokretu „Zdravkovih beba“, kome se lider u nekoliko navrata javno zapetljao u sopstvenim lažima (a i dalje je lider), u kome dva člana Predsjedništva (najvišeg partijskog organa) mogu poslužiti kao prototip osoba nedostojnih javne fukcije, mogu biti alternativa jedino ovakvim partijama trenutne pozicije i opozicije. U normalnom, kritičkom društvu, bili bi marginalna pojava. Podsjetiću, jedan član predsjedništva PES je, dok je bio zaposlen u advokatskoj kancelariji, radio u korist klijenta suprotne strane, kršeći osnovnu profesionalnu i ljudsku etiku. Drugi je, dok je kao „Zdravkova beba“ bio na funkciji sekretara u njegovoj Vladi, za taj kratak period sebe namjestio u šest-sedam upravnih odbora, radnih tijela i ostalih plaćenih položaja, od kojih je primao naknade veće nego mu je bila sama plata u ministarstvu. I to mu je očigledno bilo nedovoljno, pa je zaposlenu majku honorarno zaposlio u svom ministarstvu; plus je koristio od države plaćen stan.

Jednom davno, narod je plebiscitom na vlast doveo mlade, lijepe i pametne, među kojima i Đukanovića. Tada, za svaku kritičku opasku na njihov račun mogli ste doživjeti linč –  u bukvalnom smislu. Danas, za istu stvar i sličnu pojavu, nećete biti linčovani kao onomad, ali će vas dobar dio građana doživljavati kao arhineprijatelja, prišivajući vam razne etikete.

To je taj napredak.

Samo da nam se istorija ne ponovi. Ovaj put kao farsa, normalno.