Meteorolozi prognoziraju da će u nedjelju biti topao, sunčan dan, pravi proljećni, idealan za prvo ovogodišnje izlaganje suncu. Ako prognoza bude tačna, vjerovatno me eto na Adi Bojani. Da vidim kolike su promjene u konfiguraciji plaže i same rijeke u odnosu na prošlu godinu, skinem se go i bar malo osunčam. Jedine vidne promjene kod nas se dešavaju na Adi, uglavnom one na gore, a svakako mi je draže kada se sam skinem go nego da me drugi čine golim, oni koji to rade  decenijama, a za koje će se glasati tog dana. Bio ili ne bio na moru u nedjelju, glasanje ću preskočiti. Kako ovo prvo, tako ono drugo. Nikad nijesam glasao manje zlo, ali jesam do skoro bio u zabludi da ima relativno pristojnih i poštenih političkih ponuda kod nas – tada sam glasao. Iz zablude – kao što napisah.

U nedjelju će narod na meniju – od koga će mu zaprijeti, formalno imati sedam predsjedničkih kandidata, realno  tri: Đukanovića, Mandića i Milatovića. Dva stara vuka i jedno novo jagnje koje želi postati vuk.

Stari vukovi se neće lako dati. Privredniku Mandiću je u pitanju opstanak najprofitnijeg preduzeća od svih koje je u karijeri privrednika osnovao, a poljoprivredom ne želi da se bavi – osim u reklamnim spotovima.

Đukanović ponovnom predsjedničkom kandidaturom prije svega želi da zaštiti svoju slobodu jer izgleda da nije platio baš svaki cent poreza i poslovao po svim pravilima u svojim bezbrojnim firmama, te interese sa njim povezanih biznismena i preduzeća koje čine jedan pravi koncern na kome bi mu pozavidjeli i oni u Americi. Zato će Đukanović, sva je prilika, dati kratkoročnu pozajmicu kolegi Mandiću, ne bi li ga izvukao iz trenutnu krize koju je za Mandićevo preduzeće prouzrokavala konkurencija u vidu DOO Jakova Milatovića. Normalno, Mandić će odmah, sa kamatom, vratiti pozajmicu Đukanoviću – ako ga ona izvuče iz nevolje.

U tom scenariju oba vuka će biti sita, a ovce im ne broju. Samo jedna bi – namjerno – bila izgubljena. Najvažnije za njih je da im većina stada ostane u svojini, netaknuta.

Milatović, naizgled jagnje, ima šanse da im pomrsi račune, ali mu neće biti lako – ne bar onako kako dobar dio stada misli. Ako kojim slučajem to uspije – a uspijeće ako prođe prvi krug, najviše će se tome radovati i imati koristi ovnovi u stadu. Zvoniće na sva zvona.

O Đukanoviću i Mandiću znamo sve, o Milatoviću kao novoj ponudi, malo, zato je on najzanimljiviji kandidat. Neodoljivo me podsjeća na bivšeg nam predsjednika i svojevremeno najboljeg Đukanovićevog druga, Bulatovića. Iste je ideološke matrice, manira, izgleda naivno kao Bulatović, fin je – što bi narod rekao, blag i nekako usporen, ljeporječiv. Predstavlja se kao građanski kandidat a duboko je nacionalni. Miljenik je Crkve – najjačeg političkog faktora u zemlji. Kaže za sebe – i kažu za njega, da je kandidat centra i svih građana Crne Gore, a on i pokret kome pripada su preuzeli dobar dio glasača Demokratskog fronta, te dio glasača Demokratske Crne Gore koja se takođe predstavljala građanskom – do poslednjih parlamentarnih izbora, poslije čega su pokazali svoje pravo lice. Kako to da građanski kandidat centra masovno preuzima glasače ekstremno nacionalističke desnice i desnog centra? – meni nije jasno, za razliku od drugih koji u tome ne vide ništa neobično i čudno. Uz to, dio najbližih saradnika Milatovića je veoma problematičan, što je još jedan bitan razlog da imam nepremostiv otklon od njega i pokreta iz kog dolazi.

Podsjetiću, lider pokreta koji ga je kandidovao se je pokazao kao običan lažov – i šarlatan – dodao bih. Jedan od najbližih mu saradnika za kratko vrijeme dok je obavljao visoku funkciju u prethodnoj Vladi namjestio je sebe u nekoliko Upravnih odbora, radnih tijela i plaćenih položaja, a zatim je i zaposlenu majku honorarno angažovao u svom resoru. Drugi mu bliski saradnik je kao zaposlenik advokatske kancelarije radio u korist klijenta suparničke strane, što je moralna i profesionalna diskvalifikacija koja ga eliminiše za bilo kakav ozbiljan posao a ne da bude u samom vrhu, po snazi respektabilnog političkog pokreta. Sve to navodi me na zaključak da su Milatović i pokret kome pripada veoma slični starim vukovima i njihovim preduzećima, koje oni i mi od milja zovemo partijama.

Zato ću ovo biranje preskočiti, kako u prvom tako u drugom krugu.