Plastika ubija ribe i morske životinje i treba joj stotine godina da se razgradi u manje štetne materijale.

Koncentracija plastike u okeanima porasla je sa 16 biliona komada u 2005. godini, pokazuju podaci, a mogla bi se gotovo utrostručiti do 2040. ako se ništa ne preduzme, upozoravaju naučnici.

Prošle nedjelje su države potpisale istorijski sporazum UN o otvorenom moru s ciljem zaštite 30 posto okeana. Kako bi dali novu procjenu o količini plastike, grupa naučnika analizirala je podatke počevši od 1979. i dodala nedavne podatke prikupljene na ekspedicijama koje mrežama idu po morima skupljajući plastiku, prenosi Hina.

Plastika izbrojana u mrežama zatim se dodaje matematičkom modelu kako bi se dobila globalna procjena.

Tih 171 biliona komada plastike čine nedavno odbačena plastika i stariji komadi koji su se raspali, rekao je za BBC News glavni autor studije dr Markus Eriksen s Instituta “5 Gyres”. Plastika za jednokratnu upotrebu poput boca, ambalaže, opreme za ribolov ili drugih predmeta s vremenom se razgrađuje na manje djelove zbog djelovanja sunčeve svjetlosti ili mehaničke degradacije.

Divlje životinje poput kitova, morskih ptica, kornjača i riba progutaju plastiku misleći da je plijen i mogu umrijeti od gladi jer im plastika puni želuce.

Takođe ulazi u našu vodu za piće, a mikroplastika je pronađena u ljudskim plućima, venama i placenti. Naučnici kažu da još ne znamo dovoljno o tome utiče li mikroplastika negativno na ljudsko zdravlje.

Koncentracija plastike u okeanima značajno je porasla sa oko 16 biliona komada u 2005. na 171 bilion u 2019. godini.

Prije 2005. koncentracije su fluktuirale. Dr Eriksen kaže da naučnici nisu sigurni zašto je to tako, ali to bi se moglo objasniti strožijim zakonodavstvom koje je zamenjeno dobrovoljnim sporazumima, razgradnjom plastike ili činjenicom da je bilo prikupljeno manje podataka.

Profesor Ričard Tompson sa Univerziteta Plymouth, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da procjena pridodaje onome što naučnici znaju o zagađenju mora. Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu PLOS ONE.