Koliko se sjećam „Korak naprijed, dva koraka nazad“ je Lenjinovo djelo. Ali, ni sveznajući google mi nije mogao pomoći u traženju potvrde da mi je sjećanje dobro. Marskizam, odavno, ne da nije u modi, već je proglašen totalitarizmom.

To je manje bitno za ovaj tekst, bitno je da taj naslov najefektnije odražava toliko čekanu promjenu vlasti u Crnoj Gori. Bio je to korak naprijed, kojim smo se vratili dva koraka nazad. Da se ne ponavljam, u puno pretthodnih tekstova sam objasnio da su građani umjesto očekivanih promjena dobili uglavnom sve isto, drugačijeg ideološko-nacionalnog predznaka. Plus srednjovjekovni uticaj Crkve na kreiranje državne politike.

Poslije još neefektiranog dogovora oko izbora sudija Ustavnog suda, koji će biti izabrani  političkim dogovorom a ne po njihovim stručno-pravnim referencama, predsjednički izbori su saga koja je zaukupila pažnju postdepesovske Crne Gore. Milojko Spajić i njegova kandidatura puna kontroverzi, podmetanja i obmana – sa svih strana – i njegove lično, koliko do juče najozbiljnijeg kandidata za predsjednika Crne Gore, pretvorila se u farsu.

Dvojno prebivalištve, dvojno državljanstvo, njegove nekretnine i sporna(?) kupovina i prodaja istih su srž predjedničke kampanje, a ne predsjedničke vizije kandidata. Spajićevo dvojno prebivalište i državljanstvo, otkrili su i prozvali ga zbog toga, najbliži saradnici drugog ozbiljnog predjsedničkog kandidata Mandića, iako se on isti javno hvalio da ima dvojno državljanstvo, te da se svog drugog, srpskog državljanstva, nikada neće odreći.

U Crnoj Gori punoj apsurda postojanje dvojnog državljanstva, srpskog i crnogorskog, u jednom trenutku može biti dokaz patriotizma, u drugom dokaz da ste prevarant – zavisno od siutacije. Pravna norma koja je po tom pitanju jasna a koja kaže da je posjedovanje dvojnog državljanstva, dvojnog prebivilšta i dvojnog prava glasa protivzakonita, nikog ne interesuje. U Crnoj Gori se i kršenje zakona, zavisno od političkih (ne)prilika može prikazati kao vid patriotizma. Zato ona poglavlja 23. i 24., koja više niko ne pominje, nijesmo u stanju da ispunimo. Ko vrši vlast on je zakon. Tako izgleda crnogorska vladavina prava. Da bi ona bila potpuna, zakoni su kod nas obavezno selektivni: za nekog važe, za nekog ne. Opet sve to zavisi od vlasti i partija. Zato su se sudije Ustavnog suda birale na način kako su birane.

Zaokupljeni obrtima u predsjedničkoj kampanji – koja još nije zvanično počela, građanima je nekako neopaženo promkla vijest o povećanju plata u javnoj upravi za punih 30%. Meni nije, jer mi je  plata glavni izvor prihoda, a povećanje od 30% značajno – ogromno – mogu reći. Prvobitno povećanje plate programom Evropa sad mi je bilo minimalno, sa 365.00 eura plata mi je povećana na 460.00 eura. Iako marksizam, kao što rekoh, nije u modi, programom Evropa sad je uvedena komunistička uravnilovka: moja plata sa SSS spremom i 38 godina staža je postala identična plati nekvalifikovanog radnika bez dana staža, to jest 10.00 eura veća. Doznajem – ako  su mi saznanja tačna, da će mi sada plata iznositi 660.00 eura jer se mijenjaju i koeficijenti, što znači da će mi ona biti uvećana za više od 40 %! Ako je to istina – a sva je prilika da jeste, eto razloga da budem srećan, da se bar finasijski porpilično „relaksiram“ – što bi rekao premijer.

Znajući da u državnoj upravi gdje radim nijesu smanjeni troškovi po nijednom osnovu, niti je  otpušten višak (ne)radnika, naprotiv, primljeni su novi; da država nije pronašla naftu niti napravila neki zamah u privredi i proizvodnji, umjesto relaksiranosti zapitao sam se kada će pući ovaj balon koji se od promjene vlasti naduvava bez ikakve kontrole?

Ekonomski sunovrat koji nas čeka odmah poslije parlamentarnih izbora biće bolno otrežnjenje. Kako se oni odlažu u nedogled, tada obznanjeni dug i budući kreditni aražman sa MMF-om će nas iz izbornih igara vratiti u stvarnost koja će izgledati tako, da je zbog opšte releksiranosti ne smijem ni pokušati opisati.

Uživajte u izbornim igrama i obmanama, znam da bojkot kao oblik građanske kazne i upozorenja ovakvim predsjedničkim kandidatima, političkim partijama i situaciji nije vaš izbor. Plaćaćemo ga svi, naša djeca čak, u beskonačnim kreditnim ratama i bijedi.