Farma

Objavljeno: 08.02.2023, 16:39h

Piše: Omer ŠARKIĆ

‘Farma’ je rijaliti šou kojeg narod obožava. Regionalno je poznat i jedan je od najgledanijih šou programa. Finansira se, uglavnom, putem SMS poruka, glasanjem za svog favorita. Po tome je ‘Farma’ mnogo poštenija od, na primjer, skupštinskih zasijedanja u regionu. ‘Farmu’ plaćaju samo oni koji uživaju u njoj, dok skupštinske poslanike plaćaju svi građani, iako se dobar dio njih gadi, kako izlaganja tako rasprava i tuča u skupštinama koje sve više liče na ‘Farmu’.

Da i crnogorska Skupština poslednjih godina sve više liči na nju potrudili su se mnogi poslanici, ali najveći doprinos tome su nesumnjivo dali Milan Knežević i Branko Radulović – svaki na svoj način. Prvi, stalnim,  uglavnom đilkoško – poetskim dosjetkama i humorom, drugi izigravanjem klovna sa doktorskom titulom.

U regionalnim skupštinama, kao i na ‘Farmi’,  većinom je u pitanju gluma učesnika. Glumi se sve, pa i tuče. Sjetite se izrežirane i unaprijed pripremljene „tuče“ u našoj Skupštini kada je usvojen sporni Zakon o slobodi vjeroispovjesti, i uporedite ga sa nedavnom „tučom“ poslanika u srbijanskom parlamentu zbog Vučićevog neformalnog priznanja Kosova. Liče kao jaje jajetu, samo nije bilo Milana da teatralno čupa mikrofon i lomi lap-top. Sjetiti se i „štrajka glađu“ Andrije Mandića zbog crnogorskog priznanja Kosova, uporedite ga sa njegovom potpunom ravnodušnošću kada je to uradio mentor mu Vučić.

Znajući kako funkcioniše naša skupštinska ‘farma’ i njeni učesnici koje zovemo poslanicima, koji su im motivi u stalnoj borbi „da živimo bolje“, te u odbrani nacionalnih interesa, dvadesetak dana prije ovog neformalnog priznanja Kosova napisao sam na društvenoj mreži fejsbuk da ću, kada Vučić to uradi, izgleda jedino ja štrajkovati glađu ispred crnogorske Skupštine, a Džemal Perović će mi krijući donositi bureke! Farmatično, zar ne?

Predjednički izbori nam već liče na polufinale ‘Farme. Finale će biti parlamentarni izbori.

Milojko Spajić, lider u meteorskom usponu pokreta ‘Evropa sad’, ekspresno je najavio svoju kandidaturu, siguran u pobjedu. Sa visine budućeg sigurnog pobjednika je odbacio bilo kakvo traženje podrške kroz saradnju sa partijama aktuelne vlasti. U, činilo se, nezaustavljivom rastu podrške građana ‘Evropi sad’ i njemu lično, već su vidjeli svog kandidata na mjestu predsjednika države, a pokret kao glavnu snagu u formiranj vlade poslije parlamentarnih izbora.

Ne samo zbog nepovjeranja u izvodljivost i ekonomsko pokriće programa ‘Evropa sad’, već i zbog rezerve prema većini ljudi iz vrha pokreta, te njihovog stalnog isticanje građanske profilacije (istinske građanske stranke i pokreti nemaju potrebu da naglašavaju svoju građansku opredijeljenost, ona se vidi iz konkretnog djelovanja), plašio sam se mogućnosti da iz jednog jednopartijskog sistema (DPS) pređemo u drugi (ES). Međutim, odmah za Spajićem kandidaturu je obznanio lider DF-a Andrija Mandić, što je izgledalo kao samoubilački potez. Spajić ga lagano pobjeđuju, ES na krilima te pobjede još više raste, a DF postaje marginalan savez – logicirao je dobar dio javnosti.

Znajući da je Andrija Mandić iskusan i mudar političar – voljeli ga ili ne – nije mi bilo jasno njegovo samouništenje, tj. pitao sam se što se krije iza te kandidature osuđene na politički poraz i marginalizaciju. Kao i mnogi, nijesam se osvrtao na svakodnevna trabunjanja još jednog decenijski istaknutog ‘farmera’ Nebojše Medojevića, „najvećeg borca“ protiv duboke države, masona, iluminata, trilaterale, Soroša, ljudi guštera…, koji je svakodnevno optuživao Spajića za sve i svašta.
Kada je neke od izečenih optužbi „Medo je uvijek u pravu“ potkrijepio dokumentima, Spajić nije imao kud i počeo je da se „vadi“. A „vadio“ se kao u onoj priči, kada je majka sina kockara koji je izgubio sve pare korila riječima: „Sine, nije meni ža’ što si kocka, no što si iša’ da se vadiš“.

Spajić je dobar dio građana svojim nespretnim, kontradiktornim i neubjedljivim demantijim uvjerio da je Medojević, ako ne za sve, onda za dio svojih optužbi u pravu, to jest da one imaju osnova. Naglo je poljuljano povjerenje u njega i cijeli pokret, a dobar dio naroda je shvatio „da su svi isti“ – što je i bio cilj DF-ove kampanje vođene preko džokera im za takve stvari, Medojevića. Tako je polufinale ‘Farme’, čiji je marketinški naziv predsjednički izbori, već na početku postao veoma uzbudljiv. Vjerujem da zasluge za ovakav obrt situacije ima Mandićev mentor Vučić, čije službe su mu dostavile kompromitujuće materijale za Spajića. Vjerovatno se sa tim kecom u rukavu Mandić i kandidovao, što je u početku izgledalo kao suicid. U nastavku nas tek čekaju uzbuđenja, a uskoro ćemo vidjeti koji će nam šou prirediti ovaj drugi, sada opozicioni blok, te da li Mandić ima još neki adut kojeg će upotrijebiti protiv Spajića u finišu kampanje, što bi za rezultat imao potpuni obrt situacije od predviđene: pobjedu Mandića nad Spaićem u prvom krugu i rast DF-a, odnosno marginalizaciju Spajića i pokreta ‘Evropa sad’.

U sveopštem propadanju, ‘Farme’ su uvijek tu – da nam ne bude dosadno. Dok njihova popularnost raste, one prave farme, na selu, obrnuto proparcionalno propadaju – kao i kompletno nam društvo.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register