Na listi su preparati koji predupređuju ili smanjuju izloženost radijaciji, kao i oni koji se koriste posle te izloženosti.

Nova lista za slučaj nuklearne opasnosti preporučuje kolike i kakve zalihe države treba da imaju, budući da “u radiološkim hitnim slučajevima, ljudi mogu da budu izloženi radijaciji u dozama koje se kreću od malih do životno opasnih, a vlade moraju da omoguće što brži tretman”, kaže dr Marija Neira, pomoćnik generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije.

Ova lista zamjenjuje izvještaj SZO iz 2007, kojim je praćen razvoj nacionalnih zaliha za slučaj nuklearne potrebe, navodi se na sajtu te organizacije i dodaje da sadrži ažurirane informacije o formulama za izračunavanje neophodnih potreba u skladu sa razvojem hitne radijacione medicine u poslednjih 10 godina.

“Ova ažurirana lista ljekova od vitalnog je značaja za pripremljenost kako bi se oni identifikovali, nabavili, skladištili i isporučili na vreme onima koji su u riziku ili su bili izloženi nuklearnim incidentima”, rekao je dr Majk Rajan, izvršni direktor SZO za hitna medicinska pitanja, prenosi Politika.

SZO navodi da države u nacionalnim skladištima treba da imaju zalihe za opšte zdravstvene opasnosti, kao što su lična zaštitna oprema, setovi za traume, tečnosti (krv, plazma itd.), antibiotici i ljekovi protiv bolova. Sa druge strane, za hitne radiološke slučajeve, neophodni su specifični ljekovi, a prema navodi SZO, to su:

– Stabilni jod, koji se daje preventivno ili da bi se smanjila izloženost tiroidne žlijezde radioaktivnom jodu.

– Helirani agensi za dekorporiranje (uklanjanje radioaktivnih elemenata iz tijela), kao što su “prusko plavo” (za uklanjanje radioaktivnog cezijuma) ili kalcijum/cink pentetinska kiselina (za tretman unutrašnje kontaminacije organizma transuranijumskim radionukleidima).

– Citokini, za ublažavanje oštećenja koštane srži u slučaju akutnog radijacionog sindroma

– Ljekovi za tretman povraćanja, dijareje i infekcija.

Kao potencijalni scenariji u kojima se ove zalihe koriste, SZO navodi radiološke ili nuklearne incidente u nuklearnim elektranama, medicinskim ili istraživačkim postrojenjima, incidente tokom transporta radioaktivnih materijala, kao i namjerno korišćenje radioaktivnih materijala za zlim namjerama.

SZO upozorava da mnoge države nemaju osnovne elemente spremnosti za ovakve incidente, iako oni mogu da izazovu teške zdravstvene posledice, pa čak i smrt.

Izdanje SZO navodi i primjere dobre prakse u ovom pogledu, a to su države Argentina, Brazil, Francuska, Japan, Republika Koreja, Ruska Federacija i Sjedinjene Američke Države.