Naumpade mi ljetošnje druženje sa prijateljima na obalama Lima. Ekipa snova, posjedali oko talandare i zaturili muhabet. Profesor Bedo drži banak:

„Svi ste vi poznavali dobrog i poštenog profesora filozofije Zaima. Ode ti on bez znanja supruge Isme za Podgoricu da kupi stan ili kuću. Kad se kockice poslože, a njemu se to kroz život često dešavalo, istog dana naleti na čovjeka koji prodaje kuću. Završi sve u jednom danu i u akšamske sate vrati se u Bijelo Polje. Samo što je ušao u stan, sa vrata glasom punim radosti saopšti ženi:

„Vala, Ismo, kupio sam kuću. Ma šta kuću, vilu. Samo da vidiš. Završio sam sve u jednom danu. Isplatio sam svaki dinar i nije mi žao.“

Isma iznenađeno pogleda u supruga, ništa joj nije jasno, pa ga upita:

„Kakvu kuću? Gdje?“

„U Podgorici, na Starom aerodromu. Ma ne može bolja biti. Vidjet ćeš.“

Poslije nekoliko dana, Zaim sa suprugom spuči šipke i pravac za Podgoricu. Bez problema je stigao do Starog aerodroma, ali nikako da pogodi ulicu. Udri gore-dolje, lijevo-desno, ali kuće nema pa nema. Zaboravio gdje se nalazi i nema šanse da je pronađe. U jedan vakat, parkira auto i odluči da pita nekog od prolaznika:

„Izvini prijatelju, da ne znaš gdje je kuća profesora Zaima?“

Iznenađeni čovjek odmahnu glavom i reče:

„Ne. Ne znam.“

„Kako ne znaš profesora Zaima, kupio kući prije nekoliko dana?“

Čovjek začuđeno gleda, ništa mu nije jasno, vrti glavom i sliježe ramenima. A onda se Zaim sjeti naziva ulice:

„Kad ne znaš Zaimovu kuću, znaš li gdje je ta i ta ulica?“

„Znam,“ odgovori čovjek, i žurnim korakom nastavi svoj put.

Sa sljedećim prolaznikom je imao više sreće. Povede ga tačno do početka ulice. Ali tek tada su nastale profesorove muke. Nikako da ovariše kuću. Nekoliko puta je prolazio ulicom, zagledao, prebirao po sjećanju, ali… Isma kipti od bijesa. Ništa joj nije jasno. Ljutito gleda supruga. Zaim je ne registruje, mirno korača i razgleda. Iznenada se zaustavi  ispred najljepše kuće u ulici. Zagledan u kuću dugo je stajao na trotoaru i tek kada je bio siguran da u njoj nema nikoga, uđe u dvorište priđe ulaznim vratima i otključa.“

„Evo je Ismo! To je ta kuća. Valja li? Dobro zapamti gdje se nalazi, da je drugi put ne tražimo.“

***

Za razliku od rasijanog profesora filozofije, današnji „profesori“, iako imaju imperije vrijedne milione eura, u po noći znaju gdje im se nalazi svaki cent. Za razliku od Zaima, oni su imperije sticali pljačkom narodne i državne imovine. Znaju oligarsi i njihovi podanici da se na znoju kupe samo muhe a na pljački pare. Narod je državna kobila i treba ga musti da ne presuši.