Znakovi vremena

Objavljeno: 26.11.2022, 13:12h

Piše: Ibrahim ČIKIĆ

Svakodnevno više puta prođem sarajevskom ulicom pored kafića, gdje na trotoaru, u prirodnoj veličini, zamišljen, sa sijalicom u ruci, sjedi Nikola Tesla. Nikada ne prođem a da ga ne pozdravim. Da li je to razlog, ne znam, ali sinoć me u snu zijareti gospodin Nikola Tesla. Samo što ga ugledah upitah:

Danima te gledam zamišljena, kad ću ti konačno vidjeti osmjeh na usnama?

„Znaš razabrati puhanje vjetra i pogoditi kakvo će vrijeme biti, a ne znaš čitati znakove vremena. Kada na političkom horizontu Balkana vidim znakove razvedravanja, vidjet ćeš osmjeh i na mom licu.“

A kad će to biti?

„Gledajući vas, plašim se da neće zadugo. Kad bude, tebi ću prvom javiti. Do tada, živi od uspomena Čikiću.“

***

Čarobne su jutarnje sarajevske kahve sa prijateljima. Tako bi i ovoga jutra. Samo što sjedosmo, Ramiz zaturi priču.

„Sredinom prošlog vijeka, u Pljevljima, na Jaliji, uz samu ogradu Starog gradskog mezarja, stanovao je izuzetno čestit i pošten bračni par, ali igrom sudbine nisu imali djece. Zato su svu ljubav usmjerili prema mačkama. Isma, Džemailova supruga, je posebno bila vezana za svoje ljubimce i ne bi zaspala dok ih sve ne bi sabrala, nahranila i spremila za spavanje.

Bilo je ljetnje doba, negdje oko ponoći, Isma sjedi uz pendžer i čeka ljubimca, mačka Miška da dođe na spavanje. Nema ga da zagrebe na aravlučka vrata i Isma u bijeloj spavaćici izađe iz kuće da ga potraži. Zvala ga je nekoliko puta iz avlije, ali Miška nema, pa nema. Odluči da preskoči ruševnu ogradu mezarja. Hodajući između kaburova, tiho je dozivala mačka, ali kako je dublje zalazila u groblje dozivanje je bivalo sve jače i jače.

Kad hoće belaj, baš u to doba novoimenovani komandant pripit iz mehane krenuo u kasarnu. Ide ulicom i pjevuši.

Odjednom iz groblja začu ženski glas kako doziva:

‘Miško dođi, vidiš li koji je vakat. Vrijeme je da idemo na spavanje.’

Za nevolju, i komandant se zvao Miško. Čuvši glas, namah se otrijezni. Pažljivo osluhnu.

‘Miškooo dođiii. Miškooo!’

Pogleda u pravcu odakle se čuo glas. Ugleda siluetu u bijelom kako ga doziva njegovim imenom. Pomisli nečastivi i trčeći krenu u pravcu kasarne. Zadihan i na smrt preplašen, sa kapije dade uzbunu. Za nekoliko minuta sva vojska je bila postrojena na pisti. Izdade komandu da se prečešlja muslimansko groblje jer je u njemu vidio nečastivog.

Vidjevši o čemu se radi, jedan od podoficira priđe komandantu i objasni mu da je to bila komšinica Isma i da često zna da u to doba traži nestašnog mačka po imenu Miško.“

***

Ako je suditi po znakovima vremena, nema nam pomoći. Mržnja i podjele nikada nikome nisu dobro donijele. Kada bi mi imali čovjekoljublja u sebi onoliko koliko je imala Isma prema mačku Mišku vidjeli bismo osmjeh na Teslinim usnama. Ovako, neka nam je Bog u pomoći.   

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register