Dva dana poslije lokalnih izbora, politička ali i medijska situacija u Crnoj Gori su postale puno jasnije, iako će se prva tek zakomplikovati. „Evropa sad“ je nesumnjivi pobjednik izbora, Demokratski front, iako je doživio pad, može biti zadovoljan. Svi ostali, posebno DPS i tradicionalni koalicioni partneri mu, doživjeli su težak poraz. U izbornoj kampanji pali su i mediji, posebno „Vijesti“.

Osnovno demokratsko pravilo u svijetu je da poslije poraza na izborima, lideri stranaka koje su ostvarile loš izborni rezultat preuzmu odgovornost za neuspjeh i podnesu ostavku. Ali, mi se demokratije već 30 godina samo igramo, pa ni osnovna pravila o njoj ne znamo ili nećemo da znamo – i da poštujemo.

Poslije serije poraza DPS-a, od državnog do lokalnog nivoa, rapidnog urušavanja podrške koje se najbolje moglo vidjeti u Podgorici gdje je DPS na lokalnom nivou od apsolutne većine samostalno ostvarene na prošlim izborima, došao na 39% glasova u najširoj mogućoj koalciji, predsjednik stranke Đukanović bi u nesumiliranoj demokratiji, već isto veče poslije saopštavanja izbornih rezultata podnio ostavku, preuzimajući odgovornost za seriju teških  poraza partije na čijem je čelu.

Lider SNP-a, čija stranka čak nije prešla cenzus u Podgorici, takođe, kao i lider URA, čiji pokret je ostao na nivou podrške od prošlih izbora, uprkos tome što je bio potpredsjednik prošle a predsjednik aktuelne Vlade koja je ostala bez parlamentarne podrške. Ni pozicija predjednika Vlade –  sa svim preizbornim zloupotrebama koje se tradicionalno vrše sa te pozicije – ni  informerska podrška  najuticajnijeg „nezavisnog“ medija u Crnoj Gori nije pomogla toj partiji da ostvari bolji izborni rezultat od onog na prethodnim izborima.

Lider Demokrata Bečić bi u demokratskom, nepartitokratskom društvu, takođe preuzeo odgovornost zbog izuzetno lošeg izbornog rezultata. Poslije državnih izbora, održanih pretprošle godine, Demokrate prosto lutaju. Najprije su se od građanske pokušale pretvoriti u crkvenu partiju, da bi onda stale na pola puta, ne znajući đe će. Nazad ne mogu, a ni naprijed, jer je mjesto miljenika crkve na strani „Evrope sad“. Zaglibljeni, ni tamo ni ovamo, ideološki nedifinisani, prosto kopne – i kopnjeće.

Za razliku od njih, pokret „Evropa sad“ nije imao potrebe da se nameće Crkvi, jer su im se lideri uključili u politiku na njen poziv. Ističući svoj populistički ekonomski program na prvo mjesto – program koji nema utemeljenje u rastu proizvodnje i investicijama a smanjenju nepotrebne potrošnje – dobio je podršku ogromnog djela finansijski upropaštenog biračkog tijela. To što je taj program nedorživ i što će nas vrlo brzo baciti u oštre kandže MMF-a,  shvatićemo – i zakukati zbog toga, kada za to bude kasno.

U cijelom svijetu je normalno da lideri partija poslije izbornih neuspjeha podnesu ostavke ili ih makar ponude na stranačkim organima, samo kod nas nije. U demokratski simuliranom društvu, krajnje partitokratskom kakvo je naše, lideri su sve i svja u partiji. Predsjedništva i glavni odbori su njihove ikebane čija je osnovna dužnost da obožavaju vođu i klimaju mu glavom. Lideri svih naših partija su, uglavnom, minijaturne kopije onog koga najviše kritikuju poslednjih decenija, Đukanovića. Njegove loše kopije – manjih političkih i manipiultivnih kapaciteta, te kriminalnih potencijala – i za toliko su bolji.

Prethodne izbore, čiji je apsolutni podbjednik „Evropa sad“, obilježio je i profesionalni sunovrat medijske kuće “Vijesti”. U neskrivenoj podršci svom političkom miljeniku URA, kršile su ne samo novinarski kodeks, već i zakon. Uoči izborne šutnje objavili su intervjue sa nosiocima liste URA u Podgorici i Baru, što nije mimo kodeksa ali je očito navijački, a onda su u glavnom, večernjem TV sučeljavanju, eliminisali dvije izborne liste pod izgovorom kako studio nema kapacita da ih primi, odnosno da su komercijalni medij i stoga imaju pravo da pozivaju koga hoće, pa i da vrše očiglednu diskriminaciju protiv koje sa, tobože, javno bore. Predstavljajući se čas kao najgledaniji, najobjektivniji, najuticajniji nezavisni medij koji radi isključivo u javnom interesu, čas kao komercijalni,  sve više liče na ranije pomenute Demokrate koji ne znaju ni što su, ni đe su. Izgovor da u studiju pored pet nosilaca lista nijesu mogli ugostiti još dvojicu, vrijeđa inteligenciju gledalaca. Svi bolje upućeni građani znaju koji je pravi razlog takvog kršenja kodeksa i diskriminatorskog odnosa prema nosiocima izbornih listi. Pokret “Preokret” je trebalo učiniti nevidljim zbog potencionalne opasnosti koju njegova vidljivost predstavlja Vijestinim političkim favoritima, makar cijena bila profesionalna blamaža – i to je jedini razlog zašto je ovako grubo prekršen novinarski kodeks. Gradska TV, koja je služila kao reper neprofesionalnosti na medijskoj sceni, sa kojom su „Vijesti“ pravile pošalice na račun njihovog  pristasnog informisanja, pokazala se profesionalnijom od njih u predstavljanju političkih takmaca. Vrhunac profesionalnog sunovrata, ali i kršenja zakona, priredili su sjutradan, kada su u vrijeme izborne šutnje objavili intervju sa bivšom pomoćnicom zamjenice državnog sekretara(!!!) odbrane SAD, kojom ona u naslovnici teksta daje podršku Abazoviću tj. URA, kršeći zakonsku normu o izbornoj šutnji.

Zanimljivo je da medijski kontrolori i udruženja, prvaci NVO sektora i oštri kritičari neprofesionalnosti drugih medija nijesu reagovali na ovakva, očigledna  kršenja kodeksa i zakona. Razlog za to mi je veoma jasan. Zamjerirti se najuticajnijem mediju automatski znači postati javno slabo vidljiv, uz opasnost da se protiv vas pokrene kampanja kakvu su svojevremeno pokretali “Pink” i “Informer”, samo u umivenijem obliku.

Da zaključim, lokalni izbori su ipak iskristalisali situaciju, dobrano pokazujući ko je gdje, kakav je i koliko vrijedi: kako na političkoj pijaci, tako i u javno-medijskom prostoru, koji je takođe samo pijaca – i ništa više od toga.
Predaleko smo mi od Evrope, još.